Piše: Josip Vajdner

U zemlji apsurda kakva je Bosna i Hercegovina, jedan od najvećih apsurda jest da najviše šute oni koji bivaju najviše udarani. Šute Hrvati u Posavini. Šute Hrvati u banjolučkoj regiji. Šute Hrvati u Središnjoj Bosni... a što tek reći za Hrvate u Sarajevu ili Istočnoj Bosni?

"Kako šute kad se u javnosti mogu pročitati vijesti ili životne priče o njima?", zapitat će netko. Šute! Jer ih možebitne vijesti o njihovim sunarodnjacima zanimaju koliko i lanjski snijeg. Ili ih se možda u nekom obliku "očešu", ali iz raznoraznih razloga ne ponukaju da išta poduzmu. Razvidno je to i na primjeru izgorjele garaže, 19. srpnja 2017., u selu Tršće kod Kaknja, ispred koje je dva dana prije požara slavljena sveta misa.

Izgorjeli objekti u selu Tršće kod Kaknja

U perspektivi susjeda

S obzirom da se, kako je to davno definirao Aristotel, stvari mogu spoznati jedino u relacijama, o čemu je zapravo riječ otkrit će se ako navedeni slučaj stavimo u kontekst postojanja nekog drugog naroda u BiH. Zbog veće sličnosti stavimo u poziciju Bošnjake muslimane koji su većina u Tršću.

Recimo ovako: U mjestu Višići, u općini Čapljina - iako je ono puno veće naselje od spomenutoga sela kod Kaknja ali se omjeri postotaka stanovništva mogu dovesti u sličnost - zapalila se garaža ispred koje su dan-dva prije vjernici muslimani klanjali namaz. Budući da je riječ o mjestu koje je većinski katoličko i k tomu su još ti isti katolici, zajedno sa "svojima" iz drugih sela i gradova, tijekom posljednjega rata u tom cijelom kraju protjerali muslimane i kojekakvoga im zla nanijeli, jasno je da će ih ovakav događaj, ako ništa drugo uznemiriti. A da imaju razloga biti uznemireni svjedoči i činjenica kako su ih njihovi susjedi u doba poraća sve do danas, nemalo puta verbalno maltretirali, otuđivali im imovinu, a čak se zna kako su u susjednim mjestima muslimani i glavu izgubili zato što ih je neki dečko opljačkao i ubio pa za to tek dobio "ukor", a ne pravu kaznu. Logika kaže kako će ti muslimani s pravom i ako ništa zbog one narodne "Koga su zmije ujedale i guštera se boji", ustati i na sav glas tražiti da se rasvijetli ovaj događaj. Dakako, ova vijest brzo će doći do državnih medija u Sarajevu i mnogobrojnih portala koji će ju istodobno prenijeti, dodavši svoje komentare. Policija u čijem su sastavu uglavnom Hrvati katolici, izići se na lice mjesta te postupiti kako to i inače čini. U prvi mah će, što zbog nestručnosti, a što zbog nemara, odaslati uobičajene floskule svojstvene opisu: "Pojeo vuk magarca". Međutim, kada ih neprestano budu pitali da prezentiraju rezultate i kada njihovi nadređeni budu s "vrha" - putem političkih ingerencija - pritisnuti uza zid, sve će vrlo brzo poprimiti drugačije konotacije. Očevid će biti temeljito urađen, napravljene analize i doneseni adekvatni zaključci na osnovu činjenica. Cjelokupan slučaj bit će rasvijetljen do u detalje. Ako se bude dogodilo da je požar nastao uslijed velikih ljetnih vrućina, tamošnja zajednica bit će svjesnija kako mora više paziti na sve što bi možda u buduće moglo prouzročiti slične nemile događaje te će ipak odahnuti jer je zlo nastalo "davanjem prirode". No, ako se ispostavi kako je netko od njihovih susjeda katolika namjerno zapalio vatru u garaži kako bi pokazao da se ti "muslimančići" nemaju što "prsiti" i "šepuriti" na hrvackoj zemlji, onda će to biti slučaj za sudstvo koje će najvjerojatnije opet dosuditi neku banalnu kaznu, ali će ljudi biti barem umireni spoznajom da dotični nije prošao, kako-tako, nekažnjeno te da je istina izišla na vidjelo. Ako ništa drugo da se ti dominantni Hrvati ne mogu hvastati svojim "gospodstvom", multikulturalnošću i dijeliti drugima lekcije kako su oni primjer suživota u građanskoj Bosni i Hercegovini.

Kad Kastori zajauču

Osim toga, među nazovi-Hrvatima kvazi-katolicima našlo bi se onih "slobodoumnih" koji bi istodobno ciknuli kako nacionalisti ruše zemlju i kako nisu nigdje gori nego u hrvatskom korpusu. Štoviše, ukazali bi na to kako su Hrvati uzročnici svakoga jada koje je zadesilo ovu zemlju. Dakako, oni to znaju jer gledaju sa svojih balkona te onda "tabire" na kojekakvim podrumskim asamblejama. Na opaske iz sunarodnjačkih redova kako činjenično stanje ne odgovara tomu mišljenju, ne obaziru se jer znaju ono što Kranjčević reče Gospodskom Kastoru: "Pitoma njuško, cjeluješ petu, al' se i za te/ Mirisno peče masna kobasa!"

Zavjetovani na šutnju?

Zbog čega bi, dakle, ovaj slučajni ili nemili događaj "iz Višića" bio ovako tretiran? U prvom redu zbog toga što Bošnjaci muslimani iz toga mjesta ne bi šutjeli o tomu, neovisno koja je njegova pozadina. No, još i više od toga, zato što bi njihove sunarodnjake, u mjestima gdje su većina, zanimalo da se otkrije pozadina slučaja. U tom smislu angažirali bi i medije i političke strukture, a i sudstvo.

Rekli bismo da je svakomu normalnomu i u svakoj normalnoj državi to logično: ne toliko zbog nacionalne konotacije nego prvotno zbog toga što to nalaže zdravi razum.

Međutim, u stanju kolektivnoga pomućenoga uma koji stvarnost i danas - 22 godine nakon rata -  dijeli na "vaše" i "naše", očito da je nužno računati i na taj nacionalni kontekst.   

On kaže kako su se Hrvati, na jednoj strani "zavjetovali na šutnju" kad ih se stvari izravno ne tiču, a na drugoj došli u situaciju da se moraju izboriti i za elemente koje u međunarodnim okvirima imaju čak i manjinske zajednice, a nekamo li konstitutivni narodi.  

Scena iz serije "Selo gori, a baba se češlja"

Istina ostaje

Umjesto da, neovisno o uzorku požara u Tršću, svi mediji s bilo kakvim hrvatskim predznakom, zbog razaznatih konotacija, ustanu i na sva zvona traže istinu te da to isto bez medijske pompe urade legitimne političke strukture, većina će se radije tek "počešljati". Tako više odgovara i njima i onima koji će ih gledati.

Običnom čovjeku preostaje uzdanje u Boga i spoznaja da "sve zablude imaju svoje vrijeme, a i najmanja istina i nakon sto milijuna poteškoća, mudrolija i spletaka, ostaje uvijek ono što je bila". Ona nije potrebna niti je pridržana samo jednomu narodu nego svim koji ovdašnji komad pod svodom nebeskim osjećaju svojom domovinom.