Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Ima po Sarajevu zlobnika, koji sada, kad se evo pokazalo kako ni njegova neće (baš) do zore, pametuju da će Ljiljan Zlatni biti više upamćen kao promicatelj sarajevskog (i inog…) ugostiteljstva negoli kao odličnik koji je u četiri duga i preduga mandata sjedio ispod Broza u ulju usred sarajevske Titine 16. Osim što je ta dijagnoza površna, nije ni – točna! Pamtit ćemo, naime, toga Alijina mitraljesca i zbog nekih drugih dometa. Po ovome posljednjem možda i – ponajprije.

Komšiluk je, bolan, u nas – sve!

Vjerojatno – ipak! – sluteći kako će na vlastitu primjeru pokazati da možeš varati sve ljude neko vrijeme i neke ljude sve vrijeme, ali ne možeš varati sve ljude sve vrijeme, odlučio se pokazati kao (makar) dobar – komšija. Što mu, dakako, već i samo prezime sugerira. A, što je u nas, u Bosni, bolan, važnije od komšiluka?! (Baš kao primjerice u zapadnoj Hercegovini od – susjedstva!) Nešto je, naime, u Ljiljanovu neboderu u Ulici Azize Šaćirbegović lift slabo vukao, pa je 1. listopada, znajući kako mu je to zadnji vlak, izbrojio 12 636 maraka e kako bi dizalo opravdalo svoj naziv. Hrvatski, doduše…

Kad je upitan: nije li – malo?! – nezgodno iz blagajne Predsjedništva, dakle državne, otklanjati kvarove po svome stubištu, iz njegova su kabineta odgovorili kako Komšić nije jedini bošnjački gazija na broju 16, nego da ih ima još. Makar još jedan! Pa, eto…

Kako bilo, nakon nekoliko godina još jednom je udareno na obraz toga „poštenog Hrvata“, koji je uglavnom slovio kao rijetko nekompromitiran političar. U nas. Uostalom, dok su neki Bošnjaci upitna domoljublja osvajali Poljine iznad Sarajeva, on je živio u skromnom stanu. Pa, ako mu još ni dizalo neće uzbrdo, onda…

Titinim stopama

Treba, međutim, usred „slučaja lift za predsjednika“, podsjetiti i kako se u nedavnoj prošlosti i komšiju Željka znalo uhvatiti s prstima u pekmezu. Tuđem. Tek što ga je 2006. Zlatko Lagumdžija instalirao u hrvatsku fotelju u troglavom bh. državnom vrhu, Komšić II. sjetio se 2007. kako je drug Tito, osim što je volio Jovanku i omladinu, volio i Mercedese, pa nije vidio nekog naročita razloga da i on – i sam, je li, predsjednik – ne bi krenuo njegovim stopama. Podijelio je taj svoj (dječački san) s vlasnikom Robot Commerca Selverom Oručem i san je postao – java. A(li), ubrzo i – noćna mora.

Znatiželjni su ga novinari, naime, ubrzo raskrinkali. Štoviše, jedan je sarajevski tjednik objavio kako se po sarajevskim ulicama može primijetiti da se u najskupljim automobilima – 250 000 KM – voze dvije osobe: predsjednik države i poznati kriminalac Muhamed Ali Gaši. Budući da mu je nakon toga bila (malo…) ofirno vozati se u tuđem merđi, pokrio se po ušima i limuzinu vratio galantnome darovatelju.

Reketom na reket

Malo potom čovjek koji (evo sad!) nije dozvolio da se dizalo – dugo! – ne diže, 2009. bio je spominjan i u „aferi reket“, zajedno sa svojim političkim ocem Lagumdžijom i još mlađim esdepeovskim lavom Damirom Hadžićem. Aferu je otkrila Slobodna Bosna, slijedom čega ju je rečena trojka tužila. No sve je to riješeno – jaranski. Tako je već 2013. supruga glavnog urednika i vlasnika rečenoga tjednika postala – iz SDP-ove (srpske) kvote – veleposlanica BiH u Češkoj, pa potom u Španjolskoj, a eno je – ali neće dugo! – sada i u Beču… Je li i to nekakav reket… Neka svatko tko ovo čita sudi i odluči sam. Ali – pošteno! Onako – komšićevski!

I 2019. mediji su, poglavito mostarski Dnevni list, pod veliki znak pitanja stavljali vjerodostojnost Komšićeve imovinske kartice. U kojoj je taj pravednik (među političarima) naveo kako posjeduje stan u Sarajevu vrijedan 120 000 KM, automobil od 20 000 KM te je potvrdio kako ima i kredit u Sberbanci 110 000 KM, kao i u Raiffeisen banci od 9 100 KM. Supruga mu posjeduje vikendicu u vrijednosti 60 000 KM, ima i zemljište od roditelja vrijednosti 30 000 KM, kao i u vlasništvu trećinu apartmana vrijednosti 50 000 KM.

E, kad nekom ide, baš ide. Uza sve što mu je Bog dao, još se, taj bošnjački zet, dobro i oženio!

Što je važnije: lift ili – pita?!

No rečenome su dnevniku izvori iz Komšićeve bivše stranke, SDP-a, ali i nove, DF-a otkrili kako taj bošnjački narodni heroj ima i stan u elitnoj zgradi preko puta OHR-a, gdje je nekoć – dok nije otišao na službeni put u Haag – živio i Jadranko Prlić. Uz to, navodno je i vlasnik povećega apartmana u novom Robotu. (Ah, opet taj Robot…) Vrlo je brzo, međutim, ta afere ugašena. Štoviše, nije Komšić čak ni tužio mostarski dnevnik. E sad, je li supruga vlasnika te tiskovine ili čak i on osobno nakon toga uplovio u uvijek uzburkane bh. diplomatske vode?! Puno me pitate…

Ali vratimo se – liftu. SDP-ovcima, bivšim i sadašnjim ta je sprava – inače, vidjeli smo, kvarljive prirode! – naprosto opsesija. Prije šest godina tuzlanski je tadašnji načelnik Jasmin Imamović svečano otvorio novi lift u tuzlanskom Domu zdravlja, a bivši SDP-ovac, koji je u međuvremenu utekao u SDA, načelnik Živinica Samir Kamenjaković, uoči izbora 2020., također je uz balone i ostalu pompu otvorio dizalo. Zanimljivo, ovome su prvom aplaudirali, a ovoga su drugog ismijavali.

A, neki bi eto ismijavali i interventnog Komšića. To je zbilja moguće samo u Bosni; Napadati pojedinca što je malo zagrabio iz državne sahare ne bi li popravio dizalo, čije ime – logično! – potpuno gubi smisao kad je – pokvareno. Kad se, eto, ne diže. Naprotiv, mislim kako dobri komšija Željko zbog ovoga gesta zaslužuje ulicu. Kad ju je, naime, Aziza (Šaćirbegović) dobila jer je nosila Aliji pitu u zatvor, onda Komšić zavrjeđuje makar toliko.

Mada, i piti svaka čast.