Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prije 15-ak dana, dok još mnogi od nas i nisu bili svjesni što nam sve COVID-19 nosi i koliko smo, dakle, ranjivi, na tematskoj sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH odvijala se žustra, za ovaj dom, zapravo, uobičajena rasprava.

Zastupnica vladajuće srpske stranke Sanja Vulić, braneći svoga stranačkoga šefa od udara bošnjačkih joj kolega, uzviknula je: „Za mene Dodik ne samo da je Tito, on je za mene Bog!“ Svašta se, dakako, može čuti u našem parlamentarizmu koji nikako da izađe iz adolescentske faze, ali ova je mlađahna poklonica eresovskog vožda zbilja otišla korak dalje. Reagirao je Denis Zvizdić. „To što ste vi sada rekli, za one je koji imaju vjerske osjećaje – skrnavljenje. Za mene osobno, kazati da je čovjek Bog jest – skrnavljenje“, kazao je predsjedavajući Zastupničkog doma državnog Parlamenta.

Dan poslije

No već dan poslije pokazalo se kako Vulićeve nije usamljena u ovome svome idolopoklonstvu, koje zbilja snažno asocira na doba „najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti“, kada je taj kumrovečki osebujnik imao ovlasti Zeusa. Javila se, naime, još jedna esenesdeovka, Mara Milošević. „Za mene Dodik jest Bog, kao što je Sanja kazala“, potvrdila je ova prezimenjakinja pokojnoga srbijanskog vožda… A taj „njihov bog“ iz Laktaša nije imao potrebu, očito zadovoljan idolopoklonstvom ženskog dijela svoje stranke, reagirati.

Jasno, zbog uzvišenosti Božjeg imena, svaka takva uporaba jest korištenje Božjeg imena uzalud. Uostalom, Treća od Deset zapovijedi zabranjuje uzimanje ili korištenje Gospodinova imena na bezočan način, jer bi to značilo nedostatak poštovanja prema samome Bogu.

Slijedom čega treba podsjetiti i na (zanimljiva) iskustva iz Hrvatske. Ovaj mali vremeplov ilustrirat će kako je Bog „ušao“ u hrvatsku politiku. To se dogodilo pomalo slučajno. Prvi je hrvatski predsjednik 1992., polažući prisegu, u biti, prekršio zakonske odredbe koje su vrlo jasno određivale način na koji treba prisegnuti. Nije se, međutim, Franjo Tuđman obazirao te je na kraju dometnuo jednu rečenicu: „Tako mi Bog pomogao!“

Što je, zanimljivo, kasnije ušlo u službenu prisegu, pa su se na Boga pozivali i Stjepan Mesić, kojemu nije lako odrediti u što sve (ne) vjeruje, te deklarirani agnostik Ivo Josipović i osvjedočeni (mada i kršteni?!) ateist, aktualni hrvatski predsjednik Zoran Milanović.

Poguban utjecaj Yoge…

Mnogo godina poslije Tuđmana, prva je predsjednica Hrvatske, njegova inače neskrivena poklonica, otišla korak (a možda i više…) dalje; Kolinda Grabar Kitarović obećala je, pozivajući se na Boga, da će Hrvatska biti jedna od najprosperitetnijih europskih zemalja. Što je kod vjernika izazvalo, u najmanju ruku, čuđenje. A nerijetki su je upozorili kako kad čovjek koristi ime Boga, ili kad se čovjek poziva na Boga, mora paziti da to ne čini uzalud, uludo, krivo, manipulatorski… Grabar Kitarović je, međutim, u svojim formativnim godine živjela u doba Zeusa s Dedinja, kojem su se kleli („Druže Tito, mi ti se kunemo“) u brojnim pjesmama, pa - možda?! - ima nekakvo opravdanje za ovo svoje – huljenje.

Mada, dakako, nema za svoje javno „ispovijedanje“ Yoge…

Zanimljivo, možda čak i znakovito, ožujak, mjesec kada nam je koronavirus, na zbilja drastičan način pokazao kako smo, ma što o tomu mislio Antun Branko Šimić ipak,  „maleni pod zvijezdama“, bio je u znaku pozivanja na – Boga. Ne, srećom, karikaturalno kao u bh. Parlamentu.

Tako je već početkom toga prvog proljetnog mjeseca Donald Trump postao prvi američki predsjednik koji je tijekom mandata nazočio Hodu za život. „Nerođena djeca nisu nikad imala snažnijeg branitelja u Bijeloj kući. Svako dijete je neprocjenivo i sveti dar od Boga“, kazao je, neizravno polemizirajući s vjerojatnim mu protukandidatom na ovogodišnjim - ako korona drugačije ne odredi - predsjedničkim izborima.

Joe i to je Amerika

Bivši dopredsjednik SAD Joe Biden još se  u lipnju prošle godine, najavljujući pretenzije da Trumpa iseli iz Bijele kuće već nakon prvog mandata - „preobratio“. Kazao je, naime, taj bivši lider Demokratske stranke kako više ne može podržavati 40-godišnji Haydeov amandman koji brani korištenje federalnih sredstava za abortuse. Na što je The Guardian primijetio da je samo dan ranije potvrdio svoju potporu Hydeovu amandmanu. Što (li) je - preko noći – Joea „u šumu okrenulo“… Ništa, doli dodvoravanje onoj drugoj Americi koja ne vjeruje da su djeca doista sveti dar od Boga. Štoviše, u Boga uopće ne vjeruju.

Moglo bi se, dakako, kazati i kako Trump, budući je, navodno, u izbornim kampanjama sve dozvoljeno, manipulira… „Mandat“ mu, međutim, daje njegova osvjedočena dosljednost. Naime, u ljeto 2017., govoreći u Kennedy centru u Washingtonu na Dan neovisnosti, američki je predsjednik kazao:

„Od potpisivanja Deklaracije o neovisnosti prije 241 godinu Amerika je pripadala Bogu Stvoritelju. Naša prava dolaze od Boga, a ne od nekih zemaljskih sila. Zato će moja administracija napraviti prijenos vlasti i vratiti snage tamo gdje trebaju biti." Naglasio je i kako je Bog Stvoritelj u američkoj Deklaraciji o neovisnosti spomenut četiri puta te da je Benjamin Franklin svaki govor počinjao molitvom.

Bog gdje je (uvijek) bio

A kako je ožujak, u ovome kontekstu,  zbilja znakovit mjesec, svjedoči i vijest iz Rusije, a što su neki mediji iskoristili za naslove: „Bog se vraća u živote Rusa“. Naime, početkom ovog mjeseca Vladimir Putin najavio je kako će se slijedom izmjene Ustava RF, u tome najvišem državnom zakonu, spominjati – Bog.

„Ruska Federacija, objedinjena tisućgodišnjom poviješću, čuvajući sjećanja na pretke koji su nam prenosili ideale i vjeru u Boga, kao i kontinuitet razvoja ruske države, prepoznaje njeno povijesno jedinstvo“, stoji u Putinovu amandmanu, nastalom na poticaj patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila, koji je sredinom veljače kazao: „Ako u himni stoji 'štićena Bogom, rođena zemljo', nema razloga to isto ne bude zapisano u Ustavu."

Pri čemu treba podsjetiti kako su boljševici svoju bezbožničku petoljetku (1932. – 1937.) promicali pod parolom: „Zaboravite i samo ime Boga“ te u tom razdoblju zatvorili 95% crkava i pohapsili sve arhijereje. (U nas su se, pak, njihovi drugovi nešto malo kasnije borili pod kredom: „Nosim kapu sa tri roga, i borim se protiv Boga!“). Pa, ipak, prema rezultatima popisa iz 1937., koji čak nije bio ni anoniman, trećina gradskog i dvije trećine seoskog stanovništva u SSSR-u očitovali su se kao pravoslavci.

Nije se, dakle, Bog vratio u Rusiju… nije, jasno, nikud ni išao. Baš kao ni iz Republike Srpske. A to što danas neki vjeruju u „ovozemaljske bogove“… razlog je više za upozorenje: Ne spominji Božje ime uzalud!