Zašto su zapravo braća zaboravila braću?!


Reis Kavazović, u situaciji kada pomoć iz Ujedinjenih Arapskih Emirata stiže svuda, osim u BiH, u region, upozorava kako se ne smije dogoditi da se među građanima BiH, naročito među Bošnjacima, počne širiti bili kakav neprijateljski sentiment „prema našoj braći iz Emirata“. No zašto donatori, ne samo arapski, zaobilaze Bosnu?

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

U posljednjih dvadesetak dana, a osobito prošloga tjedna, stanovitu pozornost u Bosni i Hercegovini izazivaju vijesti, osobito Tanjugove, o pomoći koju su Ujedinjeni Arapski Emirati poslali Srbiji. Gotovo istovremeno, hrvatski mediji javljaju o donacijama koje slijeću u zagrebačku zračnu luku s iste adrese.

Činjenicu, zapravo probleme, da su se Emirati u doba pandemije sjetili Srba i Hrvata, a nisu (braće) bosanskohercegovačkih muslimana (Bošnjaka), problematizira uglavnom Saff i oprečni mu The Bosnia Times, urednika i vlasnika Nedžada Latića. Jasno, svaki iz svojih razloga.

Uz opasku, kako je Latića - toga nekadašnjeg samoproklamiranog „Alijina templara“ - inspirirao baš rečeni proselefistički portal, koji se s neskrivenom nostalgijom sjeća vremena kada su arapska braća, pa i ova aktualna iz Emirata, bila doista braća. A drže kako je to bilo za vakta kada su „na bh. političkoj sceni djelovali Alija Izetbegović, Haris Silajdžić i još neki političari te kada je na čelu Islamske zajednice bio dr. Mustafa Cerić.“

Lijepa stara Alijina vremena

Saff, dakle, dijagnosticira aktualno stanje, a uzroke traži u diskriminirajućem odnosu prema arapskim turistima, kao i Arapima koji su kupovali i kupuju zemlju u Bosni i Hercegovini, posebice u Federaciji. The Bosnia Times, pak, drži kako nije riječ ni o kakvoj uvrijeđenosti potencijalnih donatora iz arapskoga svijeta. Jasno je kao dan, stav je toga portala, da bogate arapske zemlje oklijevaju i otežu s humanitarnom pomoći Bosni i Hercegovini jer sumnjaju da je sadašnja vladajuća bošnjačka elita pronevjerila ogromnu humanitarnu pomoć koju su donirali bosanskim muslimanima.

Tko (malo) bolje poznaje unutarbošnjačke odnose, mogao bi kazati kako je riječ o mišljenju - osveti čak! - jednog od razočaranih osnivača SDA. Jer, kada kaže „vladajuća bošnjačka elita“ misli ponajprije na temeljnu stranku u Bošnjaka, koja je od Oca ostala Sinu. No šlagvort i mandat za tezu o mangupima u vlastitim redovima, Latiću daje, ne samo prošlost  (koje se, eto, Saff sjeća s dirljivom sjetom), već i - kazao bih još i više - aktualna sadašnjost. 

Naime, trenutačni je ministar sigurnosti Fahrudin Radončić nedavno, usred krize, naprasno abdicirao s mjesta čelnika Koordinacionog tijela BiH za zaštitu i spašavanje, uz obrazloženje kako ne želi imati ništa s donacijama. Slijedom čega je jasna aluzija državnog ministra sigurnosti da ne želi imati posla s potencijalnim, zapravo izvjesnim, lopovlukom. Ima, kao što znamo, BiH iskustva s donacijama... a i donatori s BiH.

Ako je, netko, možda drugačije razumio Radončićev razlog da odstupi, razuvjerio ga je osobnom ovotjednom konstatacijom, izrečenom u kontekstu bjelodanog nepovjerenja donatora u bh. institucije, i to u trenutku kada još ne znamo što nam sve pandemija nosi u skoroj budućnosti.

„Nažalost, mi smo zemlja korupcije“, kazao je, navodeći istovremeno kao pozitivan primjer transparentnosti njegovo te Ministarstvo financija koje na svojim web stranicama publiciraju svaku donaciju. „Dobili smo od jednog gospodina 10 maraka, i tim će novcem raspolagati isključivo Vijeće ministara“, obećao je ministar, ne bez patetike. Vučićevske, čini mi se.

Teško je pritom vjerovati da Radončić ne razumije kakvu poruku šalje donatorima, ne, dakako, samo u „bratskim zemljama“, svojom ostavkom i konstatacijom o korumpiranoj zemlji. U kojoj je on, inače, evo po drugi put ministar sigurnosti. Na vlasti – dakle!

No kad smo (opet) kod braće, zanimljiva je i konstatacija The Bosnia Timesa kako je „došlo do velikog otklona bogatih arapskih zemalja prema BiH zbog 'bratskog saveza' stranaka koje vode Recep Tayyip Erdoğan i Bakir Izetbegović. Samo što se, naime, ova Latićeve teza probila do čitateljstva, kadli je, početkom tjedna, stigla vijest iz Beograda. Opet taj nezaustavljivi Tanjug!

Iznenađeni i – uvrijeđeni?!

„Turski predsjednik Erdogan uputio je pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u kojem je izrazio nadu da će medicinska oprema, koju će Turska poslati ovoga tjedna u Srbiju, pored setova za testiranje koje je ranije dostavila, predstavljati podršku prijateljima u borbi protiv pandemije“, izvijestila je srbijanska agencija. Čime su, evo, „bratski savez“ - baš kao i starostavni Alijin amanet - ozbiljno dovedeni u pitanje.

A prisjećamo se uz to i kako je na početku krize i Izetbegović II. obznanio da su razgovarali s turskim predsjednikom koji im je obećao pomoć. To je bilo početkom ožujka... I?!

Nakon svega, a, u biti, usred ove, u najmanju ruku, delikatne situacije, oglasila se Islamska zajednica BiH, a ponukana, izvještava Mina, faktom da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović „zaprimio u posljednjih nekoliko dana više upita članova Zajednice, kao i bh. medija, u kojima se od njega traži stav ili objašnjenje činjenice da su Ujedinjeni Arapski Emirati poslali pomoć u borbi protiv koronavirusa u susjednu Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru, ali ne i u Bosnu i Hercegovinu.“

U IZ BiH tvrde kako imaju najave da pomoć neće izostati od više humanitarnih organizacija iz UEA, s kojima su, kaže se, već uspostavili kontakt. No ne kriju kako su i sami bili iznenađeni ovom situacijom.

„Svjesni smo da je pomoć koja stiže u zemlje okruženja vrlo simbolične prirode i da će se, u konačnici, svi, pa i mi u Bosni i Hercegovini, morati osloniti na vlastite resurse i znanje. Ali, u toliko više razumijemo nezadovoljstvo velikog dijela bosanskohercegovačke javnosti koji su u ovome vidjeli lošu poruku bratskih i prijateljskih Emirata. Mi vjerujemo kako je ovo posljedica međusobnog nerazumijevanja politika i da je ova kriza najbolja prilika da se ovo stanje prevlada“, kaže se u priopćenju.

Slijedom čega je onda reis Kavazović (čak) upozorio kako se ne smije dogoditi da se među građanima BiH, naročito među Bošnjacima, počne širiti bili kakav neprijateljski sentiment „prema našoj braći iz Emirata, kao i prema bilo kojem narodu“. Dotle je, dakle, došlo...

Poruka iz pustinje

Nakon čega bi bilo nužno napomenuti kako nije riječ o „simboličnoj pomoći“. Riječ je, naime, o donacijama, i Hrvatskoj i Srbiji, u medicinskoj opremi teškoj nekoliko desetaka tona te koja, zapravo, dolazi, sad već, kontinuirano iz tjedna u tjedan. Zanimljiva je, međutim, ova (zasad) posljednja donacija od 11,5 tona medicinske opreme koja je sletjela u zračnu luku Dr. Franjo Tuđman.

Donator je, naime, htio ostati anoniman, ali su mediji, uz malu pomoć insajdera, otkrili kako je riječ o šeiku iz Abu Dhabija, princu Mohammadu bin Zayed bin Sultan Al-Nahyan. Što je, jasno, bio povod da se dodatno istraži taj bajoslovno bogati arapski princ i, evo, hrvatski prijatelj. Novine su se raspisale o tomu kako se šeik, čije se bogatstvo procjenjuje na 150 milijardi dolara, naprosto zaljubio u hrvatsku obalu, na kojoj on, ili netko od članova njegove obitelji, redovito ljetuje.

No osim toga, pomalo i tabloidnog pristupa, treba kazati - možda baš u kontekstu prepucavanja rečenih bošnjačkih portala i (ne)izravna posredovanja IZ BiH - kako su, za razliku od, primjerice, Saudijske Arabije ali i ostalih zemalja Zaljeva koje zabranjuju gradnju crkava i ostalih bogomolja, Emirati mnogo liberalniji i dopuštaju podizanje crkava, hramova Sikha i hindusa.

Zato papa Franjo i jest u svom 27. apostolskom putovanju, u veljači 2019., pod motom Učini me oruđem svoga mira, posjetio UEA, što je ujedno bilo prvo putovanje jednog Pape u tu zemlju, u kojoj živi 13% kršćana, i općenito na Arapski poluotok.

I za kraj, nadam se bh. javnosti edukativna, još jedna zanimljivost, ali i znakovitost. Princ Mohammad bin Zayed je u studenome 2017. promovirao svoj projekt Pustinjski dragulj, a u biti arapski Louvre u Abu Dhabiju vrijedan 1,1 milijardu dolara. A u tomu doista dragulju kulture Bliskog istoka, izložena su brojna djela klasične umjetnosti.

Međi njima i Kur'an iz sedmog stoljeća, Biblija iz gotike i Tora nađena u Jemenu. Sve tri knjige okrenute su jedna prema drugoj i otvorene su na stranicama koje nose istu poruku. Slijedom čega je pitanje: Zašto je zaobišao BiH (?!) – još dramatičnije.