25 godina od ubojstva fojničkih fratara


Svake godine svetom misom zadušnicom u fojničkom samostanu, 13. studenoga, obilježava se ubojstvo fojničkih fratara fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića koje su ubili pripadnici bošnjačke Armije RBiH.

Foto: politika24.net

Foto: politika24.net

Svetu misu je, ove godine, u prepunoj crkvi, uz nazočnost i članova obitelji ubijenih svećenika, te hrvatskih političkih dužnosnika, predvodio fra Žarko Relota iz Hrvatske uz koncelebraciju 20-ak svećenika iz cijele Lepeničke regije.

Na samom početku propovijedi fra Žarko napomenuo da mu je povjeren iznimno težak «zadatak», te da su osjećaji jaki i kako je ovo prigoda za «vaganje svake izgovorene riječi kao i to da je žrtva ubijenih fratara zadužila sve one koji žive u ovim krajevima».  Istaknuo je kako će njihova žrtva «nastaviti odzvanjati kao i poruka koju su i svojim životima posvjedočili- ovdje nam je mjesto i kad je najteže ne želim ići!» Dodao je i kako će «današnja obljetnica proći bez poruka neprijateljstva prema bilo kome i govora protiv nekoga jer su i ubijeni fratri željeli širiti dobro i djelovati u cilju uspostave mira».

Tumačenju onoga što se dogodilo u propovijedi je potom pristupio s teološko-antropološkog te političko-vjerskog aspekta.

«Žrtva fratara je demantirala onu tezu kako životne okolnosti nekada onemogućavaju djelovanje dobra i zato su i smetali, zato su bili prijetnja jer se nisu htjeli prilagoditi tom vremenu», kazao je fra Žarko te dodao da su krivi i politikantstvo te vjerski fanatizam kao iskrivljeni oblici politike i vjere.

«Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu. Stoji Samostan i stoji Bosna», poručio je fra Miro Relota na kraju propovijedi.

Nakon euharistije upriličeno je druženje.

Podsjećamo, nalogodavci zločina nikad nisu otkriveni ni procesuirani iako je i sam zapovjednik postrojbe, čiji je pripadnik bio ubica Miralem Čengić, Hasin Mušinbegović, prilikom posjete samostanu izjavio da je Čengić na dan kada je počinio ubojstvo bio izuzet od njegova zapovijedanja. Tko je Miralemu Čengiću naredio da likvidira gvardijana i vikara tog 13. studenog 1993. ostalo je nejasno i 25 godina poslije.

Kroničar fojničkog samostana fra Miroslav Krajinović Carko ovako je zabilježio ubojstvo gvardijana i župnika fra Nikice Miličevića i vikara i kapelana fra Leona Migića.

"Žalosni dan. Ubojstvo naše braće u 13.00 h Fra Nikice Miličevića gvardijana i župnika, Fra Leona Migića vikara i kapelana. Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem.

Dogodilo se ovako: U 12.55 h čuo sam neku galamu. Pogledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: 'Stoj tude na stepenicama!', koje vode u samostan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Nikica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: 'Diži se!' Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: 'Nisam ništa kriv', a fra Nikice, kad mu je ubojica rekao da će ga ubiti: 'Ubij!' Zločinac je izvršio svoj naum. Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat. U kući tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP. Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu. Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu. Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostorijama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: 'Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.' Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: 'Ubili su fra Leona!'

Na dan pogibije braća su slavila svetu misu, pripremili se za propovijed na nedjeljnoj misi, a i za svoje imendane, Sv. Nikola Tavelić - fra Nikica slavio, a fra Leon brata Leona ovčicu Božju.

Braća su ležala mrtva. Počela saslušanja. Kad su policije otišle, počeo je spremanje braće. Sestre su pripravile potrebno, a Ivo Mijatović i Alojzije Skoković braću su oprali od krvi, obukli i stavili u mrtvačke sanduke. Oko 22.00 h braću smo prenijeli u crkvu, pomolili se u tišini, izišli i povukli se u svoje sobe. Kako nam je bilo, teško je izreći. Sama Božja milost krijepila nas."

Svake godine, na godišnjicu okrutnog ubojstva fratara u Fojnici 13. studenog, održava se komemoracija na koju dolaze brojni franjevci, fojnički vjernici kao i vjernici iz župa središnje Bosne. Ova komemoracija je trajna uspomena na žrtvu fojničkih fratara koji su svojim životom posvjedočili ljubav prema Bosni i svome narodu, ali i podsjećanje na činjenicu da do dana današnjega nisu pronađeni nalagodavci ubojstva fratara.

Ubojica fojničkih fratara odležao je tek dio izrečene mu kazne jer ga je bošnjački politički vrh u više navrata pomilovao, počevši od Alije Izetbegovića do Ejupa Ganića.

KT