Banja Luka – Marija Zvijezda

25. obljetnica smrti i 100. obljetnica rođenja „dobrog oca Ante“


U župnoj i samostanskoj crkvi Uznesenja BDM-a u župi Marija Zvijezda u Banjoj Luci, 24. studenog, obilježeno je 25 godina od smrti i 100 godina od rođenja redovnika trapista o. Ante Artnera koji je ostao upamćen u narodu toga kraja kao „dobri otac Anto“.

Misu zadušnicu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić, uz suslavlje domaćeg biskupa mons. Franje Komarice te 15-ak svećenika i 30-ak domaćih vjernika, čiji broj je bio uvjetovan korona krizom.

Kardinal se u prigodnoj propovijedi s dubokom zahvalnošću prisjetio o. Ante koji je odigrao vrlo značajnu ulogu u njegovu svećeničkom zvanju i sazrijevanju. Istaknuo je njegovu veliku dobrotu i moralnu veličinu, jer nije dopustio da ga zahvati gorčina zbog zločina komunističkih vlasti koje su ga punih šest godina nedužna držale u zeničkoj robijašnici i sve učinile da unište njegov voljeni samostan Marija Zvijezda. No, kako je istaknuo nadbiskup Puljić, pokazao je i veliku odlučnost i hrabrost, boreći se lavovski za opstanak samostana.

Nazočni su ovom prilikom pohodili i njegov grob u samostanskom groblju uz crkvu i izmolili molitve za pokojne. Tom je prigodom predstavljen i životopis oca Ante koji je pod naslovom Dobri duh Marije Zvijezde, napisao banjolučki svećenik mons. Anto Orlovac, a izdat je upravo pred ove obljetnice. Knjigu su kratko predstavili mons. Ivica Božinović, također jedan duhovni izdanak dobrote o. Ante, i autor.

„Dobri otac Anto“

O. Anto Artner, krsnim imenom Ignacije, rođen je 1. veljače 1920. u Žiškovcu u Međimurju. Kao desetogodišnjak došao je najprije u trapističko sirotište u Mariju Zvijezdu, a onda je i sam postao redovnikom toga samostana. Za svećenika ga je zaredio Bl. kard. Alojzije Stepinac 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Razdoblje od 1946. do 1952. proveo je kao kažnjenik u Zenici, a sva je njegova krivnja bila to što se kao mlad i aktivan svećenik energično protivio namjerama komunističkih vlasti da samostan posve unište. Neko je vrijeme morao provesti u zavičaju, gdje je pastoralno djelovao u župi Mursko Središće. Tek se 1955. mogao vratiti u Mariju Zvijezdu i više je nije htio napustiti ni kad je 1969., nakon velikog potresa, veći dio samostanske zajednice bio izmješten u Kloštar Ivanić. Bio je veliki obnovitelj crkve i samostana, ali i prvi župnik župe Marija Zvijezda, od 1973. do 1988. Nakon smrti opata o. Fulgencija Oraića bio je imenovan poglavarom (superiorom) Marije Zvijezde. Tek kad je teško obolio u vrijeme Domovinskog rata, a nije imao čak ni zdravstvenog osiguranja, morao je poći u bratski samostan Engelszell na Dunavu u Austriji, gdje je proveo posljednje dane i 1995. preminuo, te je pokopan na samostanskom groblju. Bosnu i njezine ljude zavolio je kao svoj novi zavičaj, te je više puta izrazio želju da mu kosti budu prenesene u Mariju Zvijezdu kad to bude moguće. Želja mu je, zbog spleta okolnosti, ispunjena tek 2018. Toliko je dobra činio svima, bez obzira na vjeru i narodnu pripadnost, da su ga prozvali „dobrim ocem Antom“. 

A.O./ J.P., KT