Pred Gospinim kipom u dvorištu crkve i spomen-pločama sa 174 ubijena katolika tijekom 1992., čija je imena pročitao kotorvaroški župnik fra Zoran Mandić, položile su udruge i druge društveno-političke organizacije vijence i upalile svijeće. Molitvu za ubijene predmolio je bivši kotorvaroški župnik fra Pero Karajica.

U crkvi je potom euharistiju predslavio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica. S njim su suslavila još četvorica svećenika.

U prigodnoj propovijedi biskup Komarica je najprije podsjetio na tužnu i dramatičnu pojavu u ljudskom rodu – nasilnog progona brojnih ljudi, etničkih i vjerskih zajednica, osobito tijekom prošlog stoljeća, unatoč postojeće Povelje Ujedinjenih naroda. Zatim je protumačio svetopisamska čitanja te se posebno zadržao na odlomku iz knjige proroka Jeremije u kojima on tješi svoje sunarodnjake tijekom njihovog progonstva u Babilonu. Naglasio je kako Bog ima s narodom svojim „naume mira, a ne nesreće“ te je to potkrijepio i Isusovim riječima: „U meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se, ja sam pobijedio svijet“. Protumačio je zatim značenje Kristovih riječi: „Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko“ i „Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji“.

Biskup je napravio usporedbu između situacije sa židovskim narodom u vrijeme proroka Jeremije i situacije tijekom proteklih 30 godina s katolicima kotorvaroškog kraja i većeg dijela Banjolučke biskupije. Potom je predočio isječke iz nekoliko svojih pisanih intervencija, odnosno poruka iz vremena ratnih 90-ih godina, vjernicima i svećenicima svoje biskupije, Apostolskom nunciju odnosno Papi te domaćim i međunarodnim političkim dužnosnicima. U nekima od tih intervencija i pisama spominju se događaji tijekom ljeta i jeseni 1992. na području brojnih župa Banjolučke biskupije, uključujući i župe kotorvaroškog kraja koje su doživjele progon, a biskupovom intervencijom izbjegle krvavi masakr, koji im je bio namijenjen.

Podsjetio je kako „nisu samo katolici bili prognani i izbjeglice, nego i mnogi“ te da trebaju imati „za sve čije je ljudsko dostojanstvo pogaženo i obezvrijeđeno, koji su ostali bez svog rodnog kraja – otvoreno srce  i spremnost na pružanje pomoći, na praštanje, pomirenje i na strpljivo i ustrajno građenje pravednog i trajnog mira među ljudima i narodima“. Sažimljući pri kraju sadržaj propovjedi biskup Komarica je spomenuo kako se „ne može isključiti bolna stvarnost, da su još uvijek i tolike obitelji – uključujući i mlade generacije, rođene u tuđini – zapravo traumatizirane, psihički opterećene“, te da je „zadaća je svih nas starijih da taj duboki, sudbonosni trag u biću i u povijesti Katoličke Crkve ovog kraja i cijele ove regije pravilno i objektivno bude ‘dijagnosticiran’ i vrednovan

Na kraju euharistije biskup je blagoslovio velik broj Gospinih krunica koje je župnik nabavio kao uspomenu na dragocjenu ulogu koju je krunica odigrala u životu ratom zahvaćenih katolika, javlja biskupija-banjaluka.org.

Na misnom slavlju se okupilo oko 120 vjernika, dijelom iz spomenute tri vjerničke zajednice, a dijelom porijeklom iz tih župa, koji žive i rade u Hrvatskoj, Austriji ili Njemačkoj. Nazočio je i generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci Zoran Piličić, inače porijeklom iz Kotor Varoša.

Nakon euharistije upriličeno je druženje u dvorištu crkve, a biskup se zadržao aa župljanima cijelo poslijepodne, pohodivši neke i u njihovim domovima.

Više o dramatičnim zbivanjima u Kotor Varošu i okolici možete pročitati ovdje.

Ž.I., KT