U koncelebraciji, uz domaćega župnika vlč. Zlatka Matića, bila su i dvojica braće Višaticki: Karlo, novoimenovani generalni vikar Banjolučke biskupije, i Adolf, župnik župe Sasina, te vlč. Marijan Stojanović, župnik banjolučke župe Budžak.

Na euharistije sudjelovalo 200-tinjak vjernika među kojima Davor Pranjić, potpredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda, Zoran Piličić, generalni konzul RH u Banjoj Luci, Mirko Pandža, zastupnik u Vijeću Naroda Skupštine RS, te časnici i vojnici hrvatske komponente Oružanih snaga BiH.

Plamen ljubavi

U propovijedi biskup Majić je govorio o važnosti sjećanja na nedužne žrtve i njihovu svjedočku smrt te o važnosti opraštanja i molitve za počinitelje ovog gnusnog zločina.

„S velikim osjećajem svetosti ovoga tla, natopljena krvlju tolikih nevinih Briševčana, dolazim i ja danas na ovo sveto tlo kao vaš biskup da zajedno s vama molim Boga milosrđa za duše dragih nam djedova i bake, očeva i majki, braće i sestara. Istina, vatra koja je tih ljetnih dana, 24. i 25. srpnja 1992., zahvatila ovo selo koje se ujutro uobičajeno probudilo uz pjev ptica, pokoji lavež pasa, kada su stariji radili uobičajene poslove po kući ili u baštama, stoka bila na ispaši ili pojilima, a djeci snene oči otvarao miris svježe ispečene pogače i tople 'divke', nije bio ni malo čudesan prizor. Bijaše to zastrašujući zločin koji je odnio tolike živote, kada se nasumce ubijalo i silovalo koga se stiglo, a svu imovinu palilo. U knjigama, na spomenicima i na križevima nad grobnim humcima čitamo 77 imena ubijenih Briševčana od djetinje dobi do duboke starosti“, kazao je biskup Majić u svojoj propovijedi te posvijestio "iako je ispred nas tužna slika posljedice razaranja, mi pristupamo ovom mjestu zahvaćeni plamenom ljubavi koji se, Bogu hvala, i nakon 32 godine nije ugasio".

"Plamen ljubavi prema nevino ubijenima, plamen koji ubija u nama svaki osjećaj mržnje i želje za osvetom; plamen zahvalnosti dobromu Bogu koji je vidio nevolju svoga naroda, kojemu je sve znano i koji je, čvrsto vjerujemo, primio žrtvu svoga naroda; Bogu istine i pravde pred koga će svatko stati te onima koji su u svom nasilju smatrali da su svemoćni ‘neće ostati ni korijena ni grančice’, a onima koji su u vatri, muci i krvi pročistili svoje živote, bojali se Boga, zasjat će kao 'sunce pravde'", kazao je mons. Željko.

Nije bilo medija

Prije mise predstavnici civilnih i vojnih vlasti položili su vijence, a na kraju euharistije pročitana su sva imena žrtava te pred križem, koji je podignut pred crkvom. Biskup Majić je izmolio opijelo-molitvu za sve pokojne, prenosi mrežna stranica biskupija-banjaluka.org.

Udruga Briševljana, koja je sve organizirala, priredila je i domjenak za sve nazočne.

„Zločin se dogodio i to je nepovratno, ali na nama ostaje dužnost sjećati se naših mučenika i moliti za pokoj njihovih duša te za svu preživjelu rodbinu da ne zaborave svoje pokojne i da mole od Gospodina snagu oprosta“, kazao je mons. Višaticki dodajući da prije 32 godine ovomu zločinu tisak nije ništa javljao te da ni na ovu obljetnicu nije bio nijednog predstavnika „sedme sile“ da bi izvijestila o ovom događaju – Bogu vapijućem zločinu, te se zapitao što je tomu razlog.

Redakcija Katoličkog tjednika je od ponovnog pokretanja naše tiskovine 2002. zločin u Briševu novinarski tretirala prigodom svake godišnjice masakra. Četiri puta je Briševo bilo na naslovnici novine, urađena je jedna reportaža, snimljen jedan novinarski prilog, urađena su dva intervjua sa svjedocima zločina, napisana su četiri uvodnika, 11 izvješća, sedam vijesti dok su u rubrici kultura dva puta predstavljenje knjige o Briševu.

Kako bismo barem na kratko otrgnuli zaboravu ovaj stravični zločin ovoga puta Vašoj pozornosti preporučamo intervju iz 2017. s Franom Piplovićem, suautorom knjige Briševački mučenici  te reportažu iz pera Josipa Vrička iz 2020. pod nazivom Briševački mučenici još čekaju pravdu.

Ž.I., KT