Božićno slavlje u mostarskoj katedrali


Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, predvodio je 25. prosinca svečanu božićnu misu u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru.

U koncelebraciji su bili generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo, kancelar i tajnik don Antonio Zirdum, katedralni župnik don Josip Galić i katedralni vikar don Gabrijel Pavlović, javlja KTA.

Biskup je u propovijedi poručio kako „Božić nije samo obični rođendan, nego trenutak kada beskonačno ulazi u konačno, kada Stvoritelj postaje stvorenje, kada Bog sam prelazi taj ponor između neba i zemlje.“ Osvrnuvši se kratko na pročitani odlomak iz Knjige proroka Izaije, kazao je kako prorok naviješta radosnu vijest mira i spasenja te objavljuje da sam Bog dolazi kraljevati nad svojim narodom. Glasnik koji dolazi na Sion, prema riječima proroka, „simbol je Božje vjernosti i njegove odlučnosti da obnovi razorene živote i vrati nadu onima koji su u ponoru.“ Citirajući drugo misno čitanje iz Poslanice Hebrejima, istaknuo je kako ono „ide još dalje te kaže da je Bog koji je nekoć govorio po prorocima u punini vremena progovorio u Sinu. Isus Krist nije samo neki nositelj poruke, on je sama Božja Riječ, on je savršena slika Očeva bića koja ostvaruje spasenje o kojemu govori. I Božić nas zato poziva da tu riječ ne zadržimo u jaslicama ili u sjećanju, nego da joj otvorimo srce i dopustimo da nas preobrazi u ljude mira, u ljude svjetla i u ljude nade.“

Istaknuo je nadalje kako središte naše vjere počiva u činjenici da nas „Bog nije spasio negdje izdaleka, nije poslao nekog proroka ili poruku, došao je osobno. U Isusu iz Nazareta uzeo je naše tijelo, uzeo našu ranjivost, uzeo našu ljudsku stvarnost. I stoga utjelovljenje znači da je Bog izabrao potpunu solidarnost s čovjekom.“

Referirao se i na Evanđelje po Ivanu u kojemu je zapisao kako je „Riječ tijelom postala. On ne koristi uzvišenu riječ čovjek, pa je Riječ čovjekom postala, nego kaže tijelom. To je riječ koja govori o slabosti, smrtnosti i o ranjivosti. Vječni Bog ulazi u vrijeme i uzima našu krhku narav. Riječ koja je stvorila svjetlost, sada plače kao dijete. Ruke koje su oblikovale svemir, sada gledaju nekoga tko će ih nositi. Bog koji ništa ne treba, sada treba biti hranjen i zaštićen. 'Riječ tijelom postade i nastani se među nama'. Ovo doslovno znači: Razape svoj šator među nama. Kao što je Bog nekoć prebivao u Šatoru sastanka u pustinji među izabranim narodom, tako i sada prebiva u ljudskom tijelu među nama. Slava koja je nekoć bila sakrivena u Šatoru, sada sjaji s lica Djeteta u Betlehemu. To znači da Bog hoda našim putovima, da Bog dijeli naše radosti i naše patnje“, zaključio je biskup Palić te dodao kako nijedno ljudsko iskustvo nije Bogu strano te da je logika Božje ljubavi „prisutnost, blizina i suputništvo“.

Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti katedralni zbor Marija pod ravnanjem mo don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju prof. Marijane Pavlović.

J.M., KT