Sveti je Otac najprije podsjetio da se ovaj dan obilježava u svjetlu Jubileja nade pa odatle i naslov njegove poruke. Stoga je promišljao o Božjoj prisutnosti u blizini onih koji pate, osobito pod trima vidovima koji je odlikuju: susret, dar i dijeljenje.

Koristeći biblijsku sliku slanja učenika (usp. Lk 10,1-9) kojima Isus nalaže da govore bolesnicima: „Približilo vam se kraljevstvo Božje!“, Papa je uputio kako je riječ o poticaju da svoju nemoć, ma kako bolna i teško razumljiva bila, vide kao prigodu za susret s Gospodinom. „Doista, u bolesti, ako s jedne strane osjećamo svu svoju krhkost stvorenja – tjelesnu, psihičku i duhovnu – s druge pak strane doživljavamo također blizinu i suosjećanje Boga koji je u Isusu dijelio našu patnju i trpljenje. On nas ne napušta i često nas iznenadi darom ustrajnosti za koju nikada nismo ni mislili da je imamo i koju sami nikada ne bismo sami stekli“, istaknuo je papa Franjo objašnjavajući kako taj susret postaje prigoda za otkrivanje „čvrste stijene za koju se možemo držati usred oluja života: iskustvo je to koje nas, pa i po cijenu velikog odricanja, čini sve jačima jer smo svjesniji da nismo sami“. „Zato se kaže da patnja uvijek nosi sa sobom otajstvo spasenja, jer nam daje iskusiti blizinu i stvarnost Božje utješne prisutnosti, sve do 'spoznanja punine evanđelja sa svim njegovim obećanjima i njegovim životom' (Sv. Ivan Pavao II., Govor mladima, New Orleans, 12. rujna 1987.)“, citirao je Papa, prenosi IKA.

Prenoseći naglasak na drugu točku – dar, naglasio je kako se nikada kao u patnji ne može shvatiti da svaka nada dolazi od Boga. „Stoga je ona, prije svega, dar koji valja prihvatiti i njegovati, ostajući 'vjerni Božjoj vjernosti', kako lijepo reče Madeleine Delbrêl (usp. La speranza è una luce nella notte, Vatikan 2024., Predgovor).

Doista, samo u Kristovu uskrsnuću naš vlastiti život i određenje nalaze svoje mjesto unutar beskrajna obzora vječnosti. Samo u Isusovu vazmenom otajstvu postižemo sigurnost da 'ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje' (Rim 8, 38-39). A iz te 'velike nade' kao iz nekog izvora izbijaju sve druge zrake svjetla koje nam pomažu nadvladati kušnje i prepreke na koje nailazimo na svom životnom putu (usp. Benedikt XVI., Spe salvi, 27,31). I ne samo to: sâm Uskrsli korača s nama, naš je suputnik, kao što je bio i učenicima iz Emausa (usp. Lk 24, 13-53). Poput njih, i mi možemo podijeliti s njim svoju tjeskobnost, svoje brige i razočaranja i slušati njegove riječi koje nas prosvjetljuju i u naša srca unose toplinu. Kao i oni možemo ga prepoznati prisutna u lomljenju kruha i tako, iako u granicama sadašnjosti, osjetiti onu 'veću stvarnost' koja nam svojom blizinom vraća hrabrost i povjerenje“, objasnio je papa Franjo.

U trećoj točki Božje prisutnosti – dijeljenju, uputio je na dimenziju uzajamnosti. „Koliko često uz bolesničku postelju čovjek nauči nadati se! Koliko često, svojom blizinom onima koji pate, naučimo vjerovati! Koliko često, priginjući se nad one koji su u potrebi, otkrivamo ljubav! Postajemo svjesni da smo 'anđeli' nade i glasnici Božji jedni za druge, svi zajedno: bolesnici, liječnici, medicinske sestre i tehničari, članovi obitelji, prijatelji, svećenici, redovnici i redovnice, bez obzira na to gdje se nalazili: u obiteljima, u ambulantama, staračkim domovima, bolnicama ili klinikama.

I važno je znati dokučiti ljepotu i važnost tih milosnih susreta i naučiti ih upisivati u svoju dušu da ih se ne zaboravi: čuvati u srcu ljubazni osmijeh zdravstvenog djelatnika, zahvalan i povjerljiv pogled bolesnika, brižno i suosjećajno lice liječnika ili volontera, lice puno očekivanja i zebnje supružnika, djeteta, unuka ili dragog prijatelja. Sve su to zrake svjetla koje treba cijeniti i koje, čak i u tami kušnje, ne samo da daju snagu, nego uče istinskoj ljepoti života, u ljubavi i blizini (usp. Lk 10,25-37)“, poručio je Papa te potaknuo sve koji su dionici fenomena bolesti da Jubilej 2025. shvate kao „zajednički hod“ u osnaživanju nade, povjeravajući ih „Mariji, Zdravlju bolesnih“.

J.M., KT