O zasjedanju biskupa iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine govorili su: nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, dopredsjednik BK BiH, nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, i domaćin zasjedanja mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

Međusobno ohrabrenje

U svom obraćanju nadbiskup Vukšić je, uz zahvalu novinarima što se zanimaju za crkvene teme i događaje, podsjetio da zajedničkim zasjedanjima ovih dviju Biskupskih konferencija obično prevladavaju teme od zajedničkog zanimanja poput dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, rad Papinskog hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, održavanje molitava za žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća te pitanja vezana uz prijevode i izdavanje liturgijskih knjiga itd.

Nadbiskup Puljić je na tom tragu kazao kako biskupi ove susrete doživljavaju s posebnim osjećajem zajedništva te dodao da, uz teme koje je prethodno spomenuo nadbiskup Vukšić, treba još spomenuti i inicijativu Hrvatskog Caritasa pod naslovom Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Kazao je da su biskupi međusobno, osim liturgijskim i pastoralnim, vezani i onim ljudskim pitanjima jer osjećaju da su pastiri na istom zadatku koji imaju iste probleme, iste muke te da pripadaju istom narodu i gaje iste nade, a da ovi susreti predstavljaju osvježenje i međusobno ohrabrenje.

Biskup Palić je istaknuo kako dolazak hrvatskih biskupa doživljavaju kao podršku u rješavanju svih problema s kojima se na području BiH susreću te im uputio zahvalu.

Crkva govori iz perspektive evangelizacije

Uslijedila su pitanja novinara na koja su biskupi odgovarali.  

Na pitanje, kakva su njegova očekivanja oko razrješavanja pitanja vezana uz izborni zakon, nadbiskup Vukšić je pojasnio da Crkva nije politički sugovornik niti kvalificirani protagonist već da je tu riječ o podijeljenoj odgovornosti te da je crkvena odgovornost ona evangelizatorska. Kazao je da svi u javnom prostoru – i novinari i političari – imaju svoj dio odgovornosti, a da biskupi govore iz perspektive evangelizacije koja uključuje: poštivanje pravde, donošenje pravednih zakona, poštivanje pojedinačnih ljudskih prava, ljudskih kolektivnih prava koja su i prava naroda, prava pojedinih grupa, prava udruženja, prava svega onoga što se pretpostavlja pod tim pojmom.

„I, naravno, da u kontekstu toga ostajemo na načelnoj razini i zahtijevamo poštivanje doslovce svih prava – i pojedinačnih ljudskih i kolektivnih prava. I s druge strane, gdje god ta prava eventualno jesu ugrožena, evangelizacijsko je poslanje, a ne političko, upozoriti da su ljudska prava ugrožena – jednako eventualno – pojedinačna prava, kao i prava naroda. I u tom kontekstu Crkva se neće umoriti niti ovdje, niti bilo gdje na drugoj strani u svijetu upozoravati na tu tematiku“, pojasnio je nadbiskup Vukšić te istaknuo kako se biskupi zauzimaju i za prava svih vjernika, ne samo katolika.

Sustav je Crkve ljubav

Zamoljen da procijeni, koliko se Republika Hrvatska zauzima u potpori Hrvatima u BiH, nadbiskup Puljić je kazao kako nema precizan uvid u državni aspekt pomoći, ali da se iskreno raduje kada se osjeti da Hrvatska vodi brigu o Hrvatima bilo u BiH ili u dijaspori. Kazao je pak kako se osjeća frustracija da ni nakon toliko godina od rata na ovom prostoru nisu zaživjela pojedina prava te izrazio nadu da će se i međunarodna zajednica, koja, kako je kazao, snosi suodgovornost za takvo stanje i u BiH i u Hrvatskoj, zauzeti i pomoći ljudima u rastu svijesti oko prava, slobode, dostojanstva i svega onoga drugog što Crkva propovijeda i naučava.

Upitan jesu li nakon 2005., kada su biskupi BK BiH napravili pisani Prijedlog za društveno-pravno uređenje BiH pod naslovom: Bosna i Hercegovina – izvor nestabilnosti i prijetnja miru ili buduća članica Europske unije, u međuvremenu načinili neki drugi sličan prijedlog, nadbiskup Vukšić je odgovorio da su biskupi tada „iskoračili izvan ustaljenog oblika komuniciranja u Crkvi“ upravo jer im je više puta sugerirano da ponude nešto konkretno, ali da je taj prijedlog u konačnici ostao zaboravljen. „Dakle, s druge strane, ostaje ona temeljna konstatacija: Crkva i mi, crkvene osobe, nismo tzv. 'kvalificirani politički sugovornici' nikome jer naše poslanje ne proizlazi iz onoga što zovemo 'izborni proces'“, naglasio je vrhbosanski nadbiskup te pojasnio da biskupe nije izabrao narod nego su poslani propovijedati svima, pa tako i onima koji djeluju u politici, te da se na taj način, u ime evanđelja, jednako obraćaju svima. Dodao je da Crkva, iako demokratski sustav smatra najprikladnijim što se tiče poštivanja ljudskih prava, ni njega nužno ne drži svojim jer „sustav je Crkve ljubav, a ne izborna volja koja ponekada može biti i protiv moralnih zakona“.

Problem iseljavanja

Na upit o tome, kako zaustaviti rastući problem iseljavanja stanovništva iz BiH i Hrvatske koje zbog ekonomskih čimbenika prisiljeno tražiti posao u inozemstvu, nadbiskup Vukšić, kao predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, kazao je da u svijetu postoji oko 190 župa koje se pastoralno brinu o katoličkim vjernicima Hrvatima u inozemstvu napominjući kako otprilike milijun njih bar povremeno kontaktira s tim zajednicama. Spomenuo je da je Crkva dužna brinuti se pastoralno o hrvatskim iseljenicima, ali da je demografska pozadina problema iseljavanja zapravo na državnim vlastima da riješi, bilo promoviranjem ostanka zapošljavanjima, prava i svih drugih standarda koji će omogućiti ostanak.

Na isto pitanje odgovorio je i nadbiskup Puljić koji je kazao da je iz brojnih susreta s hrvatskim iseljenicima slušao i o negativnim iskustvima života vani. Potaknuo je stoga sve, koji dođu u situaciju da ih netko pita za pomoć da dospiju u inozemstvo, da im bez uljepšavanja kažu istinu o životu van svoje države.

KTA/ KT