sri, 09. travnja 2025. 10:04
Predvoditelj susreta mr. sc. vlč. Ivica Mršo, župnik Župe sv. Petra i Pavla u Kaknju govorio je okupljenim redovnicama o nadi poglavito o kršćanskoj nadi.
U prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu održana je u nedjelju 6. travnja, u organizaciji sestara Kćeri Božje ljubavi, mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva.
Predvoditelj susreta bio je mr. sc. vlč. Ivica Mršo, župnik župe Sv. Petra i Pavla u Kaknju koji je govorio okupljenim redovnicama o nadi, poglavito o kršćanskoj nadi.
Na počeku je izrekao više citata o nadi, poput „Dok dišem, nadam se“, ističući kako „nada nije tek puka čežnja ili bijeg u utopiju niti tek običan optimizam, nego je povezana s konkretnim djelovanjem već ovdje na zemlji, nužno povezana s ljubavlju i vjerom jer se temeljni razlog i razlozi takve nade nalaze izvan i iznad čovjeka, u Bogu, u vječnosti.“
„Nada se po svojoj biti i po svom usmjerenju više tiče Boga, nego čovjeka, ona je dragocjeni Božji dar svjetla koje raspršuje tamu čovjekove ograničenosti. Nada nema samo svoje mjesto ‘na nebu’, nego nadu treba ‘spustiti na zemlju’, tako nada postaje nešto što je dostižno i ostvarivo ali se ne završava i ne zastaje samo ‘na zemlji“, nego uvijek je utemeljena i okrenuta prema vječnosti – ‘s nogama na zemlji, a glavom u nebesima’“, istaknuo je vlč. Mršo, objavljeno je na mrežnoj stranici redovnistvo.ba.
Naglasio je kako je nada ključna i u Svetoj godini te je potaknuo okupljene redovnice riječima Sv. Pavla: „Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo“ (Rim 8,24).
Osvrćući se na bulu pape Franje Spes non confundit za Svetu godinu 2025., kazao je kako je ona podijeljena u 5 poglavlja: Riječ nade (br. 2-4); Put nade (br. 5-6); Znakovi nade (br. 7-15); Pozivi za nadu (16-17); Usidreni u nadi (18-25).
„U prva dva broja papa Franjo govori i tumači sam naziv Bule. Nada ne razočarava jer je ljubav Božja izlivena u srca naša po Duhu Svetom (Rim 5,1-2). Izvor nade je probodeno srce Isusovo na križu. Papa posebno naglašava važnost krjeposti strpljivosti u ovom vremenu sveopće ubrzanosti života i poziva da se uđe u „vječno sada“ kroz molitvu i kontemplaciju vidljive stvarnosti stvorenosti. Poziva na molitvu za strpljivost koju on naziva „kći i temelj nade“. U daljnjim točkama bule Papa poziva da budemo znakovi nade bolesnicima, mladeži, migrantima, starijim osobama, siromašnima. U pretposljednjem broju (24) govori se o Gospi. „U njoj vidimo da nada nije lakovjeran optimizam, nego dar milosti u zbilji života“ .Završni dio (br. 25) potiče i poziva da se vratimo Svetom pismu“, posvijestio je vlč. Mršo zaključivši kako se „vjera penje stepenicama koje je ljubav izgradila i gleda kroz prozore koje je nada otvorila“ (C. H. Spurgeon).
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje i sakrament ispovijedi, a duhovna obnova završila je misnim slavljem u bogoslovnoj kapelici.
Na kraju misnog slavlja vlč. Mršo podijelio je okupljenim redovnicama poticajne misli i biblijske stihove o nadi. Također su sestre mogle vidjeti na drvenoj škuri naslikane likove Bl. Drinskih mučenica kao svjedokinja vjere i nade u vječni život.
J.M., KT