Prema već ustaljenoj praksi, fratri koja su odlučili nasljedovati Isusa po uzoru Sv. Franje iz pet najsjevernijih samostana franjevačke provincije Bosne Srebrene, okupili su se u župi Sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije u Gornjoj Dubici, objavljeno je na bosnasrebrena.ba.

Pod duhovnim vodstvom vlč. Tomislava Karavidovića, magistra moralne teologije, svećenika Đakovačke nadbiskupije i župnika iz Garčina kod Slavonskog Broda, fratri plehanskog, toliškog, dubravskog, tuzlanskog i beogradskog samostana imali su prigodu u svjetlu vremena u kojem služe posvijestiti sebi svoju potrebu za stalnim svjedočenjem milosti Božje u prvom redu, a zatim blagoslova i radosti.

Prigodom duhovnog nagovora naslovljenog kao Grešnik i slavitelj otajstava, vlč. Tomislav Karavidović sljedbenike Sv. Franje podsjetio je na prvom mjestu kako biti redovnik znači biti pozvan u savršeniji stalež služenja, te da se u okrilju neoliberalnog izjednačavanja na tu uzvišenost ne smije nikako zaboraviti. „Osim redovničkog poziva, ova zadaća služenja evanđelju spada na svakog svećenika u vremenu u kojem živi, a ne u nekim vremenima prije, ili u nekoj neizvjesnoj, bližoj ili daljoj budućnosti. Pri tome svećenik ne smije zaboraviti na svoju grešnost i podložnost grijehu, te mora stalno biti budan da se otvori Božjoj milosti koja nas od toga iscjeljuje i nanovo osposobljava da iako grešnici, budemo dostojanstveni slavitelji otajstava koja su nam povjerena“, naglasio je vlč. Tomislav u svom nagovoru.

„Kao i svaki čovjek, i svećenik je grešno biće, te po grijehu upoznaje Milosrdnog Oca, prema kojem treba uvijek i iznova osvježavati i gajiti sinovsku savjest, dozivajući Boga kao Oca: 'Abba! Oče!', a pokora koju smo pozvani činiti kod svake ispovijedi i svakog obraćenja zapravo je povratak Ocu. S tom sviješću moguće je, poput Ivana Krstitelja, ukazivati uvijek i neprestano na Isusa Krista, jer niti redovničke zavjete niti svećenički red ne dobivamo svojom snagom, nego milošću Božjom. Stoga smo uvijek pozvani sjesti do nogu Učiteljevih, hraneći se na navještaju Radosne Vijesti, te iz toga tražiti načine da budemo promicatelji osobnog susreta čovjeka i Boga. Iako to smatramo često svojim zadatkom ili zadaćom, ipak je to milost koja nam je povjerena, a u vremenu u kojem živimo moramo biti oprezni da sami ne pokleknemo pred ponudama online i multimedijalnih mogućnosti. Zadaća svećenika, redovnika još više, jest odnos s Bogom držati i svjedočiti na osobnoj razini, ne na oglasnim pločama ili addovima Facebooka, Twitera, Instagrama i drugih javnih mreža koje nam se nude. Svjedočanstvo svećeničkog života ne smije biti samo izvanjski prikaz duhovnosti, nego proživljena grešnost i obraćenje u konačnici postaju Radosna vijest Evanđelja“, posvijestio je predvoditelj.

Nakon duhovnog nagovora, uslijedila je sveta misa koju je predvodio vlč. Tomislav u koncelebraciji okupljenih fratara. U svojoj homiliji on je posvjedočio osobnost Petrovog pitanja i Isusova odgovora, naglašavajući kako je Isusova riječ uvijek upućena svima.

Osim redovne jednodnevne duhovne obnove, prisutni fratri iskoristili su ovu prigodu da posvjedoče svoje bratsko raspoloženje u vremenu u kojem žive. Vrijeme uz ručak i druženje poslije redovnog programa iskorišteno je za razmjenu iskustava, životnih situacija s kojima se susreću u današnjem vremenu, kao planiranih duhovno-pastoralnih obaveza: od redovnih svakodnevnim molitava, svetih misa, opijela u povodu svetkovine Svih svetih, pa skoro do božićnog blagoslova kuća.

Konačno, druženje je završeno dogovorom za sljedeći duhovni susret, jednodnevnu mjesečnu rekolekciju koja će se održati 9. studenog u franjevačkom samostanu Uznesenja Blažene Djevice u Tolisi.

J.P., KT