Grabovica

Grabovica: 25 godina od stravičnog zločina nad Hrvatima


Danas je 25. godišnjica stravičnog zločina nad 33 Hrvata civila, koji su u Grabovici počinili pripadnici Prvog korpusa Armije RBiH, iz jedinice 9. brdske brigade.

Bošnjački vojnici ušli su u Grabovicu i zaposjeli je vojnički 10. svibnja 1993. kada su u ovom selu između Jablanice i Mostara živjeli isključivo Hrvati – katolici. Četiri mjeseca kasnije ubili su 33 hrvatska civila.Najmlađa žrtva bila 4-godišnja Mladenka Zadro, a najstarija 87-godišnji Marko Marić.

„Tijekom ljeta ubili su jednoga čovjeka na Ćopima, susjednom selu niz Neretvu, a onda 9. rujna 1993. ubili su 27 pretežito starijih osoba i djevojčicu od četiri godine. Nakon dva dana pogubili su još dvije osobe na Ćopima i nešto poslije jednog starca i staricu u naselju Kremenac. Ukupno 33 Hrvata civila. Neke su žrtve malo zatrpali u blizini njihovih domova, a većinu su najvjerojatnije bacili u Neretvu. Spašena je samo jedna dvočlana obitelj s desne strane Neretve, te sedam osoba s lijeve strane. Ovaj užasni pokolj preživjela su dvojica dječaka, Goran i Zoran Zadro, koji su se sakrili u žbunje i gledali kako im ubijaju djeda i baku, oca i majku, te malu sestru.

Pobijene su slijedeće osobe: Josip Brekalo (1939.) i žena mu Luca (1939.); Pero Čuljak (1913.) i Matija Čuljak (1917.), Lucini roditelji; iz prezimena Drežnjak – Andrija (1921.) i žena mu Mara (1921.), Dragica (1953.), njihova kći, Živko (1923.) i žena mu Ljubica (1932.); Jozo Ištuk (1930.); Cvitan Lovrić (1936.) i žena mu Jela (1940.); Mara Mandić (1912.) i Ivan Mandić (1935.); iz prezimena Marić – Pero (1914.) i žena mu Dragica (1914.), Ilka (1921.), Ruža (1956.), Martin (1911.), Marinko (1941.) i žena mu Luca (1944.), Marko (1906.) i žena mu Matija (1907.), Ruža (1935.); Ilka Miletić (1926.); Anica Pranjić (1914.); Franjo Ravlić (1918.); Ivan Šarić (1939.); iz prezimena Zadro – Ivan (1924.) i žena mu Matija (1923.), Mladen (1956.) i žena mu Ljubica (1956.) i Mladenka njihova kći (1989.)“, naveo je 29. kolovoza 2014. tijekom svojega obraćanja u Grabovici tadašnji župnik don Ivan Zovko. Naglasio je i da se u tom vremenu u blizini tog mjesta nisu vodile nikakve borbe te da nitko od Hrvata – katolika u tom kraju nije bio naoružan – naprotiv, rado su primali vojnike i davali im ono što su imali.

„Kad govorimo o Grabovici, treba reći da se isključivo dogodio zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti. Od 33 žrtve najviše je žena, a kad uzmete još njihovu starosnu dob, onda sve to jasno daje težinu tom zločinu“, kazao nam je pred obilježavanje tužne godišnjice predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika Grabovica ’93 Mostar Josip Drežnjak,podsjetivšida je Armija RBiH Grabovicu vojnički uzela 10. svibnja 1993., potom su četiri mjeseca hrvatski civili živjeli s tom vojskom koja je poslije nad njima počinila zločin, a prije, za vrijeme i poslije zločina prostor Grabovice držali su pripadnici Armije RBiH, što je znakovito.

Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC-a Firule u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma okrutan način. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci 16 osoba (i to uglavnom djelomično), a za ostalih 17 ubijenih se još uvijek ništa ne zna.

Do sada su za zločine u Grabovici za pojedinačna ubojstva osuđena petorica pripadnika Armije RBiH, ali naredbodavcima nikada nije suđeno. Tadašnjem zapovjedniku Armije RBiH Seferu Haliloviću suđeno je pred Tribunalom za ratne zločine u Haagu i za slučaj Grabovica, ali je proglašenim nevinim po zapovjednoj odgovornosti.

„Mislim da će biti sramota za kompletno društvo i državu ako ovakvi zločini budu nekažnjeni i budu završili na način kako su završili. Nije bilo sukoba, četiri mjeseca prije su vojnički zauzeli Grabovicu, držali ju za to vrijeme i poslije toga, a ne možemo pronaći tijela naših najmilijih“, istaknuo je Drežnjak naglasivši kako je potrebno taj do kraja rasvijetliti nečuveni zločin.

Grabovica i danas podsjeća na stradanje njezinih žitelja. Mjesto je pusto, a nakon četvrt stoljeća od zločina u njemu živi samo jedan povratnik sa suprugom. Zbog svega što se dogodilo, kažu upućeni, u Grabovici se teško za stalno nastaniti, ali oni koji su potekli iz tog sela posjećuju svoje rodno mjesto. „Ljudi dolaze održavati svoja imanja koliko mogu, najviše u ljetnom razdoblju do početka školske godine. Ne napuštaju i ne zaboravljaju svoje“, kazao nam je Drežnjak.

Pomole se za svoje pokojne i kod spomenika i uz postaje križnog puta, koje je prošle godine na 24. godišnjicu stradanja blagoslovio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Na tom će se mjestu i danas okupiti. Kod spomen obilježja hrvatskim civilnim žrtvama Domovinskog rata bit će polaganje vijenaca u 11 sati. Uslijedit će pobožnost Puta križa (čiji je tekst za Grabovicu napisao nekadašnji dugogodišnji župnik don Ivan Zovko) od spomenika do mjesnog groblja gdje će u 12 sati biti slavljena sveta misa. Bogoslužje i molitvu za pokojne predvodit će biskup mostarsko-duvanjski i trebinjsko-mrkanski Ratko Perić, a s njim će uz domaćeg drežničkog župnika don Marka Šutala i druge svećenike zasigurno moliti brojni Grabovčani.  

L. P. G.