Hodočašće je započelo u jutarnjim satima ispred župne crkve procesijom sa zavjetnom slikom svih povratnika u Bosansku Posavinu Lice Neumrle Majčine Ljubavi, koja je inače izložena u toj crkvi na javno čašćenje.

Dvjestotinjak vjernika, kako domaćih župljana tako i onih iz okolnih župa, kroz sat je vremena, hodajući molilo sva otajstva Gospine krunice, koje je predvodio domaći župnik fra Franjo Dalibor Stjepanović. Zavjetnu sliku putem su nosili župljani, a zadnji dio dionice puta nosila su je trojica bogoslova iz Afrike: fra Fabris Biziman (Malavi), fra Brian Musinguzi (Uganda) i fra Paschal Alphonce Kubanga (Tanzanija). Kako se pripremaju za studij na franjevačkoj teologiji u Sarajevu oni su ovih dana u franjevačkom samostanu na Plehanu gdje uče hrvatski jezik. Po dolasku do filijalne crkve Sv. Jurja Mučenika u Bukovcu uslijedilo je misno slavlje koje je pred oko tristotinjak vjernika predvodio definitor franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Emanuel Josić. Uz župnika Stjepanovića suslavio je plehanski gvardijan fra Ivan Nujić.

Kako je to bio i blagdan svetoga Franje Asiškog, fra Emanuel je ocrtavajući život i djelo svoga utemeljitelja naglasio kako je taj „maleni čovjek“ iz Asiza bio velik u vjeri, ljubavi i jednostavnosti. „Franjo je svojom pojavom i neizmjernom čežnjom za Bogom, za Kristom siromašnim i raspetim promijenio lice Crkve i usmjerio čovječanstvo pravim vrijednostima. Bio je čovjek koji je znao prepoznati ljepotu stvorenog svijeta, čovjek koji je u svemu stvorenom prepoznavao odraz Božjega lica. To je lice nekako najjasnije i najnježnije sjalo u licu neumrle majčice, u licu Blažene Djevice Marije kojoj se Franjo uvijek vraćao, kojoj je povjerio svoju braću, kojoj se klanjao u jednostavnim molitvama pred malim oltarima. Franjo je u Mariji prepoznavao nježnost majke, toplinu doma, sigurnost djetinjstva. Osjećao se Marijinim sinom i zato je svaki franjevac i kršćanin pozvan u Mariji prepoznati majku koja ga čuva, vodi i nikada ne dopušta da se izgubi. Zaustavimo se danas i pogledajmo u lice svoje, u lice naroda kojem pripadamo, u lice rodne grude. Franjo, koji je volio svoj Asis, svoje ljude, uči nas da ljubav prema domovini nije tek osjećaj, nego odgovornost ostati u njoj, čuvati i prenositi vjeru, običaje vrijednosti koje smo primili od svojih očeva, majki, djedova. baka“, rekao je u homiliji fra Emanuel.  

Svjestan koliko je taj kraj pogođen ratom i siromaštvom, podsjetio je župljane kako je njihova zemlja sveta jer je natopljena molitvom, suzama, znojem i trudom njihovih predaka. „Sv. Franjo nas danas podsjeća da volimo svoju zemlju na kojom smo nikli, da u njoj pronađemo svoj križ, ali i svoju radost. Ako ostanemo vjerni Gospodinu, Majci Mariji, svojim korijenima, rodnoj grudi i obitelji nećemo biti izgubljeni koliko god svijet oko nas bio nemiran nesiguran pogođen ratovima i trpljenjima“, poručio je fra Emanuel te na kraju je zamolio vjernike da ostanu na svojoj bosanskoj grudi, ako ne fizički barem srcem, da budu vjerni svojoj vjeri, Crkvi i obitelji i da ljube jedni druge.

Župnik Stjepanović podsjetio je svoje župljane na povijest toga kraja i na fragment slike Ljube Laha – lik Majke Božje.

„Lik Majke Božje fragment je slike Ljube Laha, koja je prije zadnjega rata bila izložena na javno čašćenje u kapeli Sv. Juraja u Bukovcu. Zahvaljujući božanskom zahvatu (čudu) prilikom razaranja i paljenja kapele Sv. Jurja u zadnjem ratu, sve je u kapeli i oko nje izgorjelo, a ostao je samo taj fragment slike s Licem Majke Božje, trpeći i vremenska stradanja i nepogode bez ikakvog zaklona i dočekao franjevce, prve povratnike u Bosansku Posavinu.

Restauriran fragment slike je prigodom obilježavanja 20. obljetnice stradanja Bosanske Posavine 2012. od strane kardinala Vinka Puljića, tadašnjeg nadbiskupa vrhbosanskog, prepoznat kao Lice Neumrle Majčine Ljubavi, te ju je tijekom misnog slavlja na Plehanu blagoslovio kao zavjetnu sliku svih povratnika Bosanske Posavine. Od tada je slika izložena na javno čašćenje u župnoj crkvi Župe Srca Marijina u Foči“, kazao je župnik.

Slavlje je pjevanjem i sviranjem animirala Antonela Hautanović iz Tuzle.

U ovoj je župi prije zadnjega rata živjelo 3 990 Hrvata katolika, a do danas ih se vratilo i tu stalno živi njih tek 70-tak.

B. Lukačević, J.Vr.,KT