Uz sudjelovanje 20-ak vjernika, euharistijsko slavlje u popodnevnim satima - u isto vrijeme kada je 2. srpnja 1992. s dvije tone eksploziva srpska vojska minirala plehansku crkvu - predvodio je vlč. Jozo Batinić, župnik susjedne župe na Ceru.

Osim gvardijana fra Ante Tomasa koncelebriralo je još sedam svećenika predvođenih derventskim dekanom i župnikom u Koraću fra Ivanom Marićem.

Ne zaboravite Plehan

Podsjetivši na stradanje plehanske crkve i samostana, neizbrisivih u srcima i mislima vjernika toga kraja i cijele Bosanske Posavine, koje se dogodilo 2. srpnja 1992. i svih zala koja su se događala poslije, vlč. Batinić je na početku homilije ustvrdio kako je to sramotan, neljudski i bezbožnički čin, koji se nije smio i ne smije nikada dogoditi. Podsjetio je kako su franjevci na tim prostorima više od 800 godina izgrađivali civilizaciju ljubavi, gradili a ne rušili, liječili a ne zadavali bol.

"Odgajani u duhu Katoličke Crkve na današnji dan molimo Gospodina da nam skine svaku mržnju sa srdaca i 'sol' sa usana, molimo da se ovakvo zlo nikada više ne dogodi“, rekao je uz ostalo vlč. Batinić. Dodao je kako ono što su stari namrli kao i svetost toga tla i domovine nitko ne bi smio zaboraviti. Plehančanima je poručio da ne zaborave svoj rodni kraj i da ga obnavljaju: „Svetište se može razoriti, hram se može uništiti, Jeruzalem se može opustošiti, ali vjera u Spasitelje Krista se ne smije izgubiti. Bog nije napustio ovaj kraj, zato se ne boj, stado malo, jer uvijek je mala skupina mijenja svijet.“

Onima koji su u izbjeglištvu morali napustiti Bosansku Posavinu i misle kako tu više nema života poručio je da ne budu pesimisti jer pesimizam je grijeh protiv i Boga i čovjeka. „I kad se jednom čovjek iskorijeni iz svoga rodnog kraja - nije dobro. Stoga imajte i nade i vjere. Bit će i ruha i kruha ako imadnemo Božjega Duha“, zaključio je vlč. Batinić.

Izložba novinarskih uradaka

Poslije mise u prostorijama privremenog samostana otvorena je izložba novinarskih uradaka Plehančanke Brankice Lukačević, dopisnice više katoličkih medija za Bosansku Posavinu vezanim uz važnija događanja na Plehanu. Otvarajući izložbu gvardijan fra Anto je zahvalio novinarki Lukačević na njezinu doprinosu te su sva važnija događanja na Plehanu zadnjih 17 godina zabilježena u tiskovnim i radijskim medijima. Prisjetio se i prvih izvješća u izbjeglištvu u Slavonskom Brodu o Bosanskoj Posavini tadašnje novinarke, Ivanke Bubalo koja je 2004. poginula u prometnoj nesreći. Izložbu, na kojem su na 100-tinjak panoa postavljeni uradci iz više katoličkih tiskovnih medija: Katoličkog Tjednika, Glasa Koncila, Svjetla Riječi, Naših ognjišta, Kane te županijskog tjednika Posavska Hrvatska, postavili su suradnici u župi Ivica Blažević i Mijo Jerković.

Sa svojim predsjednikom Nihadom Alićem toga su dana Plehan posjetili predstavnici udruge Koraci  mira iz Odžaka - udruge građana za njegovanje sjećanja na stradanje stanovništva BiH, koja djeluje osmu godinu i broji 50-ak aktivnih članova različitih nacionalnosti. U znak mira na tim i svim prostorima Bosanske Posavine, oni su gvardijanu fra Anti darovali sliku na kojoj su prikazani džamija i katolička crkva u Odžaku.

Stradanje za koje nitko nije odgovarao

Podsjetimo, velebnu franjevačku crkvu Sv. Marka na Plehanu srpska je vojska, nakon što je zauzela ove prostore, 2. srpnja 1992., s dvije tone eksploziva minirala. Prilikom miniranja stradao je i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja, misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, mole da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još doživljava. Kolika je stradanja doživjela župa Plehan najbolje govori podatak da je u plehanskoj župi prije rata živjelo 8 120 Hrvata katolika, a danas ih je tu 90-ak, uglavnom starijih i nemoćnih.    

B. Lukačević/ KT