Sarajevo

Misa i ispraćaj pok. svećenika Filipa Brajinovića


U sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, slavljena je sveta misa 13. studenoga kojom su se svećenici i vjerujući puk oprostili od preminuloga vlč. Filipa Brajinovića čije će tijelo biti ukopano u njegovu rodnom mjestu Gornjoj Dubici.

Svetu misu, uz koncelebraciju vojnog biskupa u BiH don Tome Vukšića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luke Tunjića te 50-ak svećenika predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić.

Nazočne je najprije pozdravio vlč. Fabijan Stanušić, ravnatelj Svećeničkoga doma gdje je pok. Filip proveo svoje posljednje ovozemaljske dane. Uz ostalo, spomenuo je kako je pokojni vlč. Brajinović bio tih, samozatajan, ali i zadovoljan svećenik koji je strpljivo podnosio svoje "mučeništvo bolesti".

U propovijedi je vrhbosanski nadbiskup upozorio na "preranost smrti", ali također i uputio da je svaki sprovod zapravo "propovijed" živima - da ne zaborave kako ovaj život ima svoj kraj, ali ne na način da prestaje nego da se mijenja. U tom duhu istaknuo je kako "trebamo rasti u ljubavi". "To znači da čovjek mora pročišćavati sve ono što nije u skladu s Božjom voljom... Ne možemo zaobići žrtvu i muke, ali možemo prepoznati kako je to proces čišćenja od svega onoga što koči volju Božju izvršiti", rekao je nadbiskup te podcrtao: "Nismo mi ono što o sebi mislimo, ni ono što drugi o nama misle. Mi smo ono što Bog u nama gleda. I u ovim situacijama kada se susretnemo sa smrću, trabamo to tražiti da bismo mogli rasti u ljubavi." Završavajući propovijed uputio je zahvalu pokojnom svećeniku Filipu za sve dobro koje je ugradio u ovu mjesnu Crkvu, zamolivši oprost za sve ono što je loše doživio od ljudi.

Nakon popričesne molitve mons. Tunjić je iznio životopis pok. Brajinovića spomenuvši da je rođen 27. lipnja 1950. u Gornjoj Dubici od oca Bariše i majke Antonije rođ. Jeleč. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu i Odžaku, sjemenište i srednju školu u Križevcima, a bogosloviju i filozofsko-teološki studij u Sarajevu. Za đakona je zaređen 1976. u Sarajevu, a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije na Petrovo 1977.

Uz ostalo, tijekom svoga svećeništva bio je nepunih pet godina duhovnim pomoćnikom u župi Oštra Luka – Bok nakon čega je 1983. imenovan ekonomom Vrhbosanske nadbiskupije, da bi sljedeće godine bio postavljen za upravitelja novoosnovane župe Sv. Marka u Ilijašu. Odatle je 29. srpnja 1991. poslan na službu u, također, novoosnovanu župu Srca Marijina u Posavskoj Mahali gdje ga je zatekao rat i progonstvo od 1992. do 1995. Tijekom 1994. imenovan je voditeljem podružnice Caritasa za Bosansku Posavinu. Službe župnika u Posavskoj Mahali razriješen je 22. studenog 1996. ali ostaje na službi Caritasa te je 24. rujna 1997. imenovan i zamjenikom ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Župnikom u Garevcu imenovan je 16. kolovoza 2003. gdje je ostao nepunih 15 godina kada je 26. lipnja 2018. zbog zdravstvenih razloga, razriješen službe župnika i upućen u svećeničku mirovinu. "Zadnje mjesece svojega života proveo je u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije. Umro je u ranim jutarnjim satima 12. studenog 2018. u svećeničkom domu u 69. godini života i 42. godini svećeništva", rekao je mons. Tunjić.

U ime kolega svećenika koji su ređeni 1977. od pokojnika se oprostio mons. Niko Ikić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. U svome intimnome oproštajnom govoru naslovljenom Ljudina koji je volio ljude, podijelio je s nazočnima svoje iskustvo prijateljavanja s vlč. Brajinovićem istaknuvši kako je smrt rastanak od zemaljskoga života, ali rođenje za vječni život. Uz ostalo, spomenuo je kakoje pok. Filip dio velike generacije ređenika iz 1977. kada je za Vrhbosansku nadbiskupiju zaređeno 16, za Mostarsku četiri i za Banjolučku biskupiju jedan svećenik. "U tvom srcu uvijek je bilo mjesta za sve ljude", konstatirao je prof. Ikić oprostivši se od pokojnika uz zahvalu za sve trenutke prijateljevanja.

Nakon mise i ispraćaja pok. svećenika Filipa Brajinovića u Sarajevu, uslijedit će misa zadušnica i ukop na groblju u Gornjoj Dubici.

Ono što je na kraju još važno istaknuti jest da je ovaj pokojni svećenik uvijek imao "sluha" za katoličke medije, a na osobit način za Katolički tjednik kojega je svesrdno podržavao i promovirao, pa čak i iznad mogućnosti župe na kojoj je godinama službovao.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

KT