Okupili su se brojni župljani ove i drugih vjerničkih zajednica sjevernog dijela Bosne i Hercegovine te na osobit način molili za sve koji su krajem Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. bili zatvoreni u toj štali i odatle odvedeni i ubijeni kao i za tisuće ubijenih i poginulih tijekom Drugog svjetskog i posljednjeg rata na ovim prostorima.

Euharistiju je predvodio generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević, a koncelebriralo je nekoliko svećenika među kojima je bio garevački župnik vlč. Anto Stjepanović.

Mons. Tomašević je u prigodnoj propovijedi pozvao nazočne da upute molitveni vapaj da im Duh Sveti rasvijetli pameti kako bi mogli pameću razumjeti i srcem prihvatiti ono što im Bog govori. Potom je promišljao o misnim čitanjima te rekao: „U Duhu Svetom i svjesni da nas Isus šalje u svijet da budemo glasnici njegovog mira u ljubavi trebamo promatrati svoj život i svijet oko sebe. Od plašljivih apostola zbunjenih Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem, Duh Sveti čini hrabre svjedoke koji na muku i smrt ne gledaju istim očima. Više muka pa ni smrt u njima ne izazivaju gorčinu i želju da uzvrate istom ili sličnom mjerom, nego im otvara oči srca da sve gledaju u perspektivi vječnoga života, života koji ne završava smrću nego se nastavlja u kući nebeskog Oca kroz svu vječnost.»

Potom je progovorio kako se «posebno sjećamo pretužnog događaja ubojstva većine od oko 500 zatočenih u ovoj bivšoj štali Pere Burića pretvorenoj u spomen kapelu, u kojoj su bili zatočeni Hrvati katolici većinom iz općina Modriča i Gradačac nakon što su se predali partizanima 24. svibnja 1945.»

«Samo manji dio je pušten, a ostali su odvođeni na obale rijeke Bosne i Save te ubijeni o čemu svjedoči i masovna grobnica na Pašincu. Zahvaljujući trudu nedavno preminulog Garevljanina vlč. Vlade Jagustina, javnosti je poznat dopis tadašnjeg župnika župe Modriča, kojoj je tada pripadao i Garevac, preč. Franje Jurića od 25. srpnja 1946. s opisom onoga što se dogodilo u svibnju 1945. i popisom 250 osoba zatvorenih u Burića štali za koje moli Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski u Sarajevu 'da se proglase umrlim jer bi se njeke njihove udovice htjele preudati'», kazao je tajnik Ivo koji je potom citirao veći dio spomenutog pisma župnika Jurića koje je dragocjeni spomen na dio ljudi ubijenih bez stvarnog suda i presude.

Na kraju je naveo «da okupljeni oko oltara Gospodnjega na ovu veliku svetkovinu molimo Duha Svetoga da prema tim teškim događajima zauzmemo ispravan kršćanski stav». «A to prije svega znači: Moliti za sve žrtve toga vremena, a nije riječ samo o ovih nekoliko stotina nego o tisućama. Sve te osobe završile su svoj zemaljski vijek, a mnoge od njih bili su u cvijetu mladosti uvučene u teška ratna događanja koja najvećim dijelom nisu mogli ni znati ni razumjeti. Oni su došli pred lice Božje. Mi ujedinjujemo svoje molitve da im Gospodin milosrdno oprosti sve što su za života sagriješili i da ih primi u svoj nebeski mir; Moliti da njihova patnja i tuga njihovih najbližih bude zalog mira koji od Boga dolazi; Moliti za brojne obitelji, koje manjim dijelom žive u ovoj i tolikim drugim prognaničkim župama u Bosanskoj Posavini i šire, a puno više u Republici Hrvatskoj i brojnim drugim zemljama širom svijeta, da uvijek svojom ljubavlju, čvrstom vjerom i zajedništvom svjedoče da je Bog ljubav; da budu mjesto gdje se Bogu moli, o Bogu uči, s Bogom živi te izgrađuje mir na svim razinama; Moliti za mir u brojnim zemljama svijeta u kojima se vode ratovi. Početkom ove godine u svijetu je bilo više od stotinu sukoba od kojih pojedini prijete da prerastu u sukobe puno širih razmjera; Moliti za ljude u vlasti da ne vode ratove nego budu graditelji mira te Moliti da čovjek u drugom čovjeku ovdje uvijek prepoznaje svoga brata i sestru, da svi ljudi međusobno surađuju u skladu s Božjim zapovijedima, da se nikada više ne prolijeva krv, da nikada ne prevlada ideologija koja usmjerava ljude jedne protiv drugih», poručio je mons. Tomašević te završio svoju propovijed molitvom Duhu Svetom da mogu ostvariti svoje kršćansko poslanje na zemlji, javlja KTA.

Na kraju mise župnik je zahvalio svima za dolazak, a posebno onima koji su mu pomogli u danima priprave i pozvao da se zadrže u međusobnom druženju.

Poslije blagoslova nazočni su pošli do spomen križa te izmolili opijelo za stradalnike Burića štale i za tisuće drugih stradalih tijekom Drugog svjetskog i posljednjeg rata kao i za sve svoje pokojne.

Ž.I., KT