Osim prepošta Kaptola mons. Ante Meštrovića te kanonika mons. Pave Jurišića i preč. Darka Tomaševića, koncelebrirali su generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željko Čuturić, sudski vikar fra Šimo Ivelj, biskupijski ravnatelji Papinskih misijskih djela fra Stipan Radić i vlč. Josip Tadić, članovi Ordinarijata i drugi svećenici.

Prije početka sv. mise prepošt Meštrović je u uvodnoj riječi napomenuo da su se okupili kako bi sudjelovali u činu uvođenja u službu novog kanonika Stolnog kaptola vrhbosanskog te podsjetio na životni put mons. Tunjića. „Kanoniku Tunjiću od srca čestitam i pozdravljam ga u ime kolega kanonika sa željom da nastavi časnu službu kanonika Stolnog kaptola vrhbosanskog na Božju proslavu i dobro Vrhbosanske nadbiskupije“, kazao je mons. Meštrović koji je zahvalio nadbiskupu Vukšiću na popuni Kaptola te pojasnio da je mons. Tunjić četvrti kanonik, a da četvorica kanonika čine kanonički zbor, od samog početka postojanja Stolnog kaptola vrhbosanskog.

Potom je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić pročitao dekret imenovanja novog rezidencijalnog kanonika i plehanskog arhiđakona mons. Luke Tunjića od 27. srpnja 2022. Nadbiskup Vukšić je u dekrenu napisao da poštuje želju mons. Tunjića da nastavi vršiti službu nacionalnog ravnatelja PMD-a BiH te odredio da se novi kanonik nastani u kanoničkom stanu u zgradi Kaptola.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić pozdravio je nazočne i ukazao, među ostalim, na važnost molitve za mjesnu Crkvu. „Svako naše postojanje – i vjerničko i svećeničko- i svako naše svjedočenje i propovijedanje događa se isključivo u nekoj od mjesnih Crkava. U našem slučaju događa se u ovoj mjesnoj Crkvi u kojoj se ugrađujemo, u kojoj postojimo, propovijedamo, svjedočimo i djelujemo. Takva je i služba kanonika. Stoga ćemo, moleći za mjesnu Crkvu, naravno moliti i za sve članove ove mjesne Crkve – i svećenike i narod Božji, a danas na osobit način za članove Kaptola, a među njima ovaj poput na prvom mjestu za mons. Luku da ga dragi Bog blagoslovi kako bi uvijek mogao na pravi način obnašati i ovu službu, služiti Crkvi Božjoj u ovoj mjesnoj Crkvi koja se zove Vrhbosanska“, kazao je nadbiskup Tomo.

Prigodnu propovijed uputio je mons. Tunjić osvrćući se na misna čitanja i stavljajući u središte svega Isusov križ. „Križ je vrhunac Isusovog predanja i ljubavi prema svim ljudima. Upravo križ Isusov Sv. Pavao stavlja kao razdjelnicu Božje i ljudske mudrosti odnosno ludosti. Zato veli da je križ 'ludost onima koji propadaju a nama spašenicima sila Božja.' Sv. Pavao podsjeća da je i prije pisano: 'Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost 'umnih', te pita 'gdje je mudrac, gdje je književnik, gdje je istraživač ovoga svijeta?' Zatim dodaje: 'kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga. Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost.' Zatim zaključuje: 'ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.'“, kazao je mons. Tunjić dodajući da žive u svijetu koji se „dominanto uzda u ljudsku mudrost, u svoju snagu i pamet“, jer mu ona daje prvidnu moć i uspjeh, a u tom slučaju onda Bog, vjera i tradicija zarobljuju čovjeka.

„I tako u želji za oslobođenjem od Boga, čovjek postaje rob uspjeha, osvajanja, posjedovanja i vlastitog oslobođenja. Postaje slijep kod očiju, gluh kod ušiju, bezosjećajan kod zdrava srca. Oslobodio se Boga, dobio kameno i hladno srce kako bi mogao činiti što želi. Zadobio je mrvice ljudske slobode a izgubio neizmjernu ljubav Božju. Stoga je naš trajni zadatak raditi na slobodi srca i duše, jer svrha slobode nije u izboru svakodnevnih užitaka, nego ona podrazumijeva stalno zalaganje za istinu i zajedničko dobro. Takva sloboda i takav napor vode u svijet Božje mudrosti i milosti“, riječi su mons. Tunjića koji je upozorio da zamki i opasnosti od ovozemaljske mudrosti nisu pošteđeni ni ljudi koji obnašaju visoke vjerske i društvene službe.

Na kraju svoje propovijedi zahvalio je mons. Vukšiću i svim kanonicima na iskazanom povjerenju i što su ga ubrojili u zbor kanonika Kaptola vrhbosanskog.

Nakon homilije novi kanonik Tunjić, ustoličen na sredini oltara i okružen subraćom kanonicima, položio je „Ispovijed vjere“ i „Zakletvu vjernosti“ dotičući desnom rukom sveto evanđelje. Potom je uslijedila prigodna Molitva vjernika i nastavljena sveta misa prema ustaljenom redu, javlja KTA.

Poslije pričesti i popričesne molitve nadbiskup Vukšić je ogrnuo novog kanonika Luku korskim ruhom – mocetom ljubičaste izgovarajući sljedeće riječi: „Primi ovu mocetu koja je znak kanoničke službe i dostojanstva. Trebaš je nositi u svečanim liturgijskim slavljima, posebno u katedrali. Kao što te ona po boji i izgledu čini uočljivim medu drugim svećenicima, tako i sam trebaš biti uzorom i primjerom subraći, a vjernicima pomoć u svakoj duhovnoj potrebi“.

Zatim je nadbiskup Tomo kanoniku Luki stavio oko vrata kanonički križ uz riječi: „Primi križ vrhbosanskih kanonika. Na njemu je lik Presvetoga Srca Isusova, zaštitnika katedrale i Vrhbosanske nadbiskupije. Neka te Božansko Srce jača, njegova ljubav grije, a njegovo milosrđe potiče da i sam žariš svjetlošću i dobrotom u vršenju svoje službe ovdje u katedrali, te u svakom zadatku koji ti bude povjeren“.

Nakon toga nadbiskup Vukšić je doveo novog kanonika Tunjića do kanoničkih sjedala uz riječi: „Ovo je mjesto predviđeno za liturgijsku i privatnu molitvu kanonika. Nastoj ga redovito u tu svrhu koristiti proseći milost za našu mjesnu Crkvu, za sv. Oca papu, za mene nevrijednog slugu Kristova i za sav vjerni narod. Neka se iz ovog posvećenog kora po tvojim žrtvama i zajedničkim moljenjem časoslova trojedini Bog slavi i sveci časte, a sveta Božja Crkva obogaćuje“. Kanonik Luka se zadržao u kratkoj molitvi na svom kanoničkom mjestu.

Asistencijom je ravnao katedralni ceremonijar vlč. Ivan Rako. Misno slavlje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Inače, mons. Luka Tunjić je rođen u župi Vukanovići pokraj Kaknja, sutješki dekanat, 19. listopada 1963. Osnovnu školu pohađao je u Tršću i Vukanovićima, sjemenište u Dubrovniku, studirao je teologiju u Sarajevu, magistrirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu 1995. godine iz dogmatske teologije. Tijekom 33 godine svećeništva obavljao je različite službe: župni vikar na Stupu, župnik u Novom Gradu i Čajdrašu kod Zenice. Vršio je službu ravnatelja u Katoličkim školskim centrima: Zenica, Tuzla, Travnik. Generalnim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije imenovan je, 2008., a 2016. imenovan je nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine.

J.M., KT