Sarajevo

Na Betaniji obilježena 132. obljetnica smrti s. Luke Liengitz


U subotu, 2. travnja, na Betaniji - groblju sestara Kćeri Božje ljubavi, koje se nalazi u predgrađu Sarajeva, obilježena je 132. obljetnica smrti s. Luke Liengitz.

Kao i svake godine i ovom je prigodom služena misa koju je predslavio profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević u koncelebraciji s gvardijanom franjevačkog samostana na Bistriku fra Stipanom Radićem.

Objasnivši značenje imena Betanija - kuća siromaha, s napomenom da je to biblijsko mjesto u kojem su živjeli Isusovi prijatelji Marta, Marija i Lazar, fra Ivan je naglasio da to ime ujedno upućuje i na dio poslanja sestara Kćeri Božje ljubavi, a to je briga za siromašnu djecu i mladež koja se intenzivno ostvarivala u Zavodu Sv. Josipa u kojem je kao vratarica radila mlada sestra Luka Liengitz.

Osvrćući se na s. Luku kao sestru u službi vratarice, fra Ivan je naglasio kako je to veoma važna služba u samostanima, jer „vratarica znači prvi dodir ljudi i svijeta s redovnicima, s jednim svijetom drukčijim od redovnoga, rekli bismo božanskim svijetom (…) Sestra Luka je vjerojatno ostala u memoriji Sarajlija jer su prvi svjedoci prenijeli njezinu neobičnu brižnost, njezino pomno slušanje ljudskih muka, njezinu osjetljivost za nevolje drugih. (…) Iako nije bila učiteljica, nastavnica, ona je radila u odgoju, ona je pripremala đake, sređivala ih da budu uredni u razredu. Bila je i Marta i Marija u jednoj osobi.“

Nakon što je u nekoliko točaka razradio poruke iščitane iz života mlade sestre Luke, a koje se na osobit način očituju u njenoj solidarnosti s ljudima, osobito siromašnima, u njenom „građenju bratstva i sestrinstva u podijeljenom svijetu“, u njenom sudjelovanju u odgoju i obrazovanju na svjedočki način, u osmišljavanju bolesti i druge vrste patnje, fra Ivan je zaključio: „Sestra Luka nam je primjer da budemo ljudi Božje ljubavi: da volimo ljude, siromašne, da svatko na svoj način pripomaže odgoju i obrazovanju mladih ljudi, da budemo pomoć na bilo koji način potlačenima i da svoju snagu za život uvijek crpimo u tihom susretu s Bogom, u molitvi i svakodnevnom samoodgoju.“

Nakon euharistije izmoljeno je opijelo za pokoju sestru Luku i za sve sestre ukopane u tom groblju. Vjernici su potom i dalje ostali u molitvi na grobu Sv. Luke, kako je u Sarajevu mnogi nazivaju, javlja KTA.

Podsjetimo, mnogi i danas, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, dolaze na grob s. Luke, mole, pale svijeće i zahvaljuju. Potvrđuju to bezbrojne pisane ceduljice koje posjetitelji ostavljaju na njezinom grobu, a koje sestre pospremaju u posebnom arhivu. Potvrđuju to i današnji posjetitelji, koji su uz sestre iz Sarajeva, Travnika i Novog Travnika, došli unatoč kišnom vremenu.

Ž.I., KT