Nadbiskup Vukšić predvodio je misu u zajedništvu s vojnim ordinarijem u BiH mons. Mirom Relotom, voditeljem đakonske godine i profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu vlč. Ilijom Markovićem te fra Danimirom Pezerom i tajnikom vlč. Marinom Petrovićem.

Pastoralna razboritost
Na početku misnoga slavlja riječi pozdrava uputio je nadbiskup Vukšić koji je u prigodnoj propovijedi nakon naviještenog Evanđelja najprije izrazio radost jer su ovogodišnji đakoni priveli kraju svoj put prema svećeništvu. „Osim radosti zbog svega ovoga što nam se danas ovdje događa, odnosno preko ovoga događa se kao radost našim biskupijskim i redovničkim zajednicama, želio bih zajedno s vama razmijeniti samo nekoliko misli na osnovu ovoga odlomka iz Evanđelja koji nam je upravo naviješten.
Riječ je, ponovimo to, o zgodi kad je Isus bio doveden u vrlo nezgodnu situaciju u društvenom smislu. U onome času kad je strana vlast, okupaciona vlast vladala njegovim narodom, kad je bila uvela različite dažbine i skovala i novac na kojemu je bio lik cara, što se izravno kosilo sa pobožnom židovskom praksom i vjerskim običajima naroda o kojemu, u kojemu je Isus rođen i odrastao.
I naravno, Isus kao mladi propovjednik, mladi prorok – osim svojih učenika i sljedbenika – ima i svoje protivnike. Ima i one koji su na distanci, nisu izravni protivnici, ali jesu moćni u društvenom smislu i vrlo često se služe različitim oblicima provokacija. I danas je upravo jedna od tih. Saduceji i farizeji između sebe inače posvađani, pogotovo u tom političkom smislu, u mnogočemu se nisu slagali, ali zajedno šalju Isusu provokatore, recimo tako – da ga pitaju je li dopušteno davati caru porez (…) tipičnom pastoralnom razboritošću Isus, kao i mnogo puta u drugim zgodama, umjesto da odgovara s 'da' ili 'ne' bira srednji put. Bira ono što se u pastoralnoj teologiji vrlo često zove pastoralna razboritost: 'Bogu Božje, a caru carevo'. I zaključak je: 'I svi su mu se divili'“, podsjetio je nadbiskup vrhbosanski.

Povezivanje
Dalje je objasnio kako je katoličko poslanje ili poslanje katoličkoga proroka u svijetu jest povezivanje, naravno, onih stvarnosti koje je moguće povezati. „Ali kad govorimo o ovome svijetu i kad govorimo o ljudskome društvu, onda trebamo znati da je ovaj svijet Božje stvorenje, Božje stvorenje i kako je uloga proroka u ovome svijetu posvećivanje ovoga svijeta (…) Novo nebo će nastati onoga časa kad mi kroz bolji svijet dospijemo do toga novoga neba, odnosno za nas nebo postaje nova stvarnost (…) Mi smo poslani u ovaj svijet nuditi Evanđelje, nuditi Krista, nuditi taj sadržaj i moliti dragog Boga da taj nauk Evanđelja prožme ovaj svijet, ponašanje ljudi i ponašanje država i sustava vojska, jer samo na takav način će zavladati pravi mir i blagoslov u ljudskom društvu“, poručio je mons. Vukšić pozvavši buduće svećenika biti prorocima „mira i Božjega blagoslova tamo kamo vas Crkva bude slala i divit će se sigurno i vama i vašemu načinu djelovanja. A Krist Gospodin će biti vrlo zadovoljan također vašim svećeništvom“.

Poslije svete mise uslijedio je čin predaje diploma o završenoj đakonskoj pastoralnoj godini. Tako su diplome primili: đakon Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Robert Bašić, dvojica đakona Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra David Slišković i fra Ante Radoš, đakon Mostarsko-duvanjske biskupije vlč. Tomislav Čarapina i đakon Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Marko Tunjić.
Nakon uručenja diploma nadbiskup Vukšić zahvalio je biskupu Reloti, koji je do sada obnašao službu zamjenika voditelja đakonske godine, i predstavio njegova nasljednika na ovoj službi fra Danimira Pezera.

Vlč. Marković također je uputio riječi zahvale svima koji su ugrađeni u organizaciju i realizaciju pastoralne godine, te je ohrabrio buduće svećenike na njihovu predstojećem putu.
Uz molitvu na kraju je otpjevan i himan Tebe Boga hvalimo.
Uslijedilo je druženje za zajedničkim stolom u župi Pale kojemu se pridružio i župnik vlč. Fabijan Stanušić.

Vrijedi još spomenuti da su svi kandidati dan prije uspješno položili ispit te su time priveli kraju đakonsku pastoralnu godinu. Sama đakonska godina sastojala se od dva dijela: pet tjedana predavanja i jednog tjedna obilaska crkvenih institucija dok su u preostalom vremenu budući prezbiteri bili na praktikumu na župama.

M.P./ J.P., KT