Također, ovogodišnja proslava bila je ujedno i prigoda za obilježavanje 20 godina programa Formacije animatora - Mladi za mlade, koji je tijekom dva desetljeća okupio brojne generacije mladih i osnažio ih za aktivno sudjelovanje u životu svojih župnih zajednica.

Svečani program proslave započeo je u popodnevnim satima u sportskoj dvorani Renovabis koja se nalazi u zdanju NCM-a zahvalnim euharistijskim slavljem koje je predslavio vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, OFM. Koncelebriralo je 14 svećenika predvođenih ravnateljem NCM-a vlč. Šimom Maršićem, koji je prije početka mise pozdravio nazočne.

Uvodeći u euharistiju biskup Relota se prisjetio Sv. Ivana Pavla II. istaknuivši kako je taj Papa njegovu i njemu bliske generacije, uveo u život. Naglasio je da im je svojim radom i predanim djelovanjem pomogao da još više zavole Crkvu, te joj posvete vlastite živote, osjete da su voljeni, naučivši ih ujedno kako i sami trebaju voljeti.

Obraćajući se okupljenim mladima, biskup je napomenuo kako vjeruje da i oni danas osjećaju taj isti duh ljepote i ljubavi koji je Ivan Pavao II. prenio na sve vjernike, poručivši kako su se oni, kao stariji, svesrdno potrudili taj duh pređe i na njih.

NCM nije obična institucija

U interaktivnoj propovijedi prilagođenoj mladima biskup Relota je sišao s oltara među omladinu kojima se obratio izravno. Najprije je naglasio kako svrha kršćanskog djelovanja nije u gradnji prostora i organizaciji programa, nego u izgradnji ljudi. Dodao je da nije najveći problem kada neki program ne uspije, nego kada uspije, a izgubi se čovjek, jer se mladi neće sjećati predavanja, nego onih koji su ih ohrabrili bez osuđivanja i pokazali kako se vjera živi.

Potom je u neposrednom i dinamičnom dijalogu s mladima istaknuo kako ih ne želi pitati o tome kakav je program za njih pripremio njihov župnik, nego želi pred svima postaviti važnije pitanje: „ljubi li ih, i voli li ih njihov župnik, i kako oni to znaju?“ Podsjećajući na Isusove riječi iz misnih čitanja: „Ako me ljubiš, pasi moje ovce.“, objasnio je kako to u svojoj biti znači biti spreman ne samo čuvati svoje ovce, nego i dati život za njih. Nakon što je ponovno druge mlade pitao vole li svoga župnika i voli li on njih, naglasio je kako ljubav zahtijeva međusobno poznavanje.

U nastavku je vojni biskup naglasio kako Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. nije tek obična crkvena institucija koja okuplja mlade samo zato da bi se netko mogao pohvaliti radom s mladima. Istaklnuo je kako njegova prava vrijednost leži u tome koliko mladih okuplja i koliko djelatnici Centra osobno poznaju te mlade – njihova imena, prezimena, rođendane i imendane. Dodao je da isto pravilo vrijedi za cijelu zajednicu: za biskupa u odnosu prema svećenicima, za svećenike u odnosu prema župljanima, za župljane prema svojim pastirima, te za članove redovničkih zajednica među sobom. Kao lijep primjer iz vlastite redovničke zajednice naveo je praksu da se u blagovaonici redovito okupljaju kako bi obilježili i proslavili imendan svakog pojedinačnog člana.

Zapitao se kako netko može tvrditi da misli na drugoga ako ne zna, niti misli, na njegov imendan, ističući da Isus uvijek misli na sve. Posvjestio je kako nije dovoljno samo to što su župnici dobri svećenici i teolozi koji sve dobro pripremaju, nego je ključno jesu li zaboravili na mlade. „Mladi su iznimno važni i ne smiju dopustiti da župnici, kapelani ili časne sestre u župi zaborave na njih“, kazao je i obraćajući se svećenicima i pastoralnim djelatnicima, jasno je poručio kako nema drugog života osim onoga posvećenog povjerenim im župljanima.

Upisati u mobitel kontakte novih ljudi

Potom se ponovno obratio mladima ističući važnost njihova današnjeg susreta i dolaska iz raznih mjesta. Pozvao ih je da ne odu a da se međusobno ne upoznaju i ne povežu. U šali ih je upozorio da „nisu ništa napravili ako iz ovoga susreta u svoj imenik ne dodaju barem deset novih imena, ako ne i petnaest“. Podcrtao je kako je svrha njihova dolaska međusobno upoznavanje, osjećaj bratske i sestrinske povezanosti, slušanje Isusa u euharistiji te prenošenje Kristove ljubavi drugima jer „samo po toj primljenoj i osvećenoj ljubavi mladi mogu biti prepoznatljivi u svijetu i djelovati kao pravi kvasac u društvu“.

Propovjednik se ponovno spomenuo Sv. Ivana Pavla II., istaknuvši da su mladi, iako ga nisu osobno upoznali, zasigurno čuli o tom velikom čovjeku. Prisjetio se svoga osobnog iskustva s audijencije u Rimu 1992., kada se Papa rukovao sa njim te svojim pitanjima nazočnima o Sarajevu pokazao kako prati ratna zbivanja te moli za BiH i njezin glavni grad, čiju je patnju poznavao

Vojni se biskup prisjetio i anegdote o svećeniku koji se Papi pohvalio da 30 godina nije bio na godišnjem odmoru, na što mu je Sveti Otac odgovorio da to nije dobro učinio jer se i svijet trebao malo odmoriti od njega. Tjerajući na razmišljanje, mons. Relota je time naglasio važnost brige za vlastito zdravlje te ravnomjernog posvećivanja vremena molitvi, radu i odmoru.

Zaključno je potaknuo mlade da im nikada ne bude mrsko ići u crkvu na svetu misu niti se družiti s drugim mladima. Jednako tako, naglasio je kako je važno mudro rasporediti  svoje obveze, rad, školu i posao, jer ih to priprema za budućnost. Potom je „pobio“ uzrečicu da „svijet ostaje na mladima“, naglašavajući kako je svijet počivao na njima već od jučer, a ne tek od sutra ili danas, zbog čega ih je pozvao da budu odgovorni i ne dopuste si padanje u dosadu.

Na kraju euharistije ravnatelj Maršić je zahvalio svima te usporedio biskupa Relotu i papu Franju koji je 2015. pohodio NCM i imao napisan nagovor koji je „odbacio“ te baš poput vojnog biskupa progovorio mladima iz srca.

Liturgijsko slavlje animirao je zbor Frame Novi Šeher.

Predstava i prigodni program

Nakon misnog slavlja uslijedila je himna animatora, a potom i prigodna predstava pod nazivom Od prvog koraka do tisuću priča, koju su pripremili animatori, edukatori i youthworkeri Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih pod vodstvom s. Suzane Benković i Josipa Milanovića, djelatnika Centra za mlade Ivan Pavao II.

^{Voditelji programa Anđela i Josip}

Predstava je kroz priču o počecima, ljudima i iskustvima koja su oblikovala Centar podsjetila na važnost zajedništva, služenja i stvaranja prostora u kojem mladi mogu rasti, razvijati svoje talente i preuzimati odgovornost za druge. Poseban naglasak stavljen je na program Formacije animatora - Mladi za mlade, čija je priča započela prije službenog osnivanja Centra, a koja već 20 godina nastavlja živjeti kroz nove generacije animatora.

Nakon predstave uslijedila je zajednička večera i druženje gdje je za mlade pripremljen i zabavni program uz glazbu koju je puštao DJ.

Kako su naglasili djelatnici NCM-a ova je proslava bila prigoda zahvaliti se za sve ljude, susrete i iskustva koja su tijekom proteklih godina obilježila njihovo djelovanje te da zajedno proslave nebeskog zaštitnika NCM-a čiji djelatnici sve čine za mlade, što je priča koja i dalje raste, kroz mlade, za mlade i zajedno s mladima.

Ž.I., KT