Budući da se župna crkva Sv. apostola Petra i Pavla obnavlja, misa je slavljena u dvorani župnog Caritasa, pokraj koje je s. Danka ubijena, a predvodio ju je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota. U koncelebraciji su bili župnik vlč. Ivica Mršo i umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu vlč. Božo Odobašić.

Na misi su sudjelovale sestre Kćeri Božje ljubavi, obitelj pokojne s. Danke, brojni župljani i prijatelji, predstavnici političkog i društvenog života.

Žrtva koja ne blijedi
Biskup Relota je u svojoj propovijedi istaknuo kako ovaj spomen u sebi nosi duboku ljudsku bol, ali još dublju kršćansku nadu: „Prošlo je točno 30 godina otkako je na ovom mjestu, pred vratima župnog Caritasa, nasilno ugašen život sestre Danke. U ljudskom vremenu to je dugo razdoblje: stasale su nove generacije, grad se promijenio, a rane su donekle zacijelile. Ipak, spomen na njezinu žrtvu ne blijedi“.

Tumačeći evanđelje 26. nedjelje kroz godinu, prispodobu o dvojici sinova koje otac šalje u vinograd, propovjednik je naglasio kako Bogu nije dovoljna spremna riječ. „Potrebna su konkretna djela ljubavi i vjernosti. Odgovor s. Danke Bogu bio je zapisan u godinama požrtvovnog rada, u kruhu za prognane i gladne. Kao Kći Božje ljubavi prepoznala je da ju Otac šalje u ovaj grad, u vinograd koji je devedesetih godina bio natopljen strahom i neizvjesnošću. Volio bih istaknuti jednu riječ: nije pobjegla. Njezino jedino oružje bili su krunica u ruci i srce spremno pomoći. Pružala je ruku svima, bez obzira na to kako se tko zove i kako se Bogu moli.
Redovnice i svećenici poput vojnika na duhovnoj bojišnici često ostaju na braniku ljudskosti ondje odakle svi drugi bježe. Bilo bi lijepo kada bi netko napisao povijest o ulozi svećenika i časnih sestara u župama diljem Bosne i Hercegovine“, kazao je mons. Relota te podsjetio kako je ubojstvo počinjeno u mirnodopsko vrijeme, kada su puške već utihnule. Povezao je to s riječima proroka Ezekiela iz prvog čitanja: „Bog ne želi smrt grešnika, nego da se obrati i živi“. „Kad se sjećamo njezina stradanja, ne smijemo dopustiti da nam srca ispuni gorčina ili želja za osvetom (…) Praštanje je pravo oružje mira, jer jedino ono može prekinuti spiralu zla i nasilja. Sestra Danka imala je to oružje. Svoju službu milosrđa zapečatila je vlastitom krvi“, rekao je propovjednik.

„Draga braćo i sestre, danas, ovdje, praštajmo da bismo dobili milost Božju. Nemojmo dozvoliti nikada da mržnja uđe u naše srce. Mi smo svjetlo u ovom narodu. Budimo svjetlo u našoj Bosni. Budimo svjetlo nade i budimo svjetlo ljubavi“, poručio je na krju propovijedi biskup Miro.

Nastavlja se djelo s. Danke
Na kraju mise okupljenima se obratila provincijalna glavarica Provincije Božje providnosti Družbe KBLJ s. Nevenka Jurak. Rekla je kako su srca okupljenih prožeta tugom, „ali još više ispunjena dubokom vjerom, nadom i zahvalnošću“.

Među ostalim, zahvalila je biskupu Reloti na predvođenju slavlja i propovijedi, župniku Mrši na otvorenom srcu i brizi oko organizacije te sestrama koje i danas djeluju u Kaknju, gdje nastavljaju služenje koje je započela s. Danka.

Potom je župnik vlč. Ivica govorio o spomen-parku posvećenom s. Danki, koji se planira urediti na mjestu njezine mučeničke smrti.

Obilježavanje obljetnice završeno je opijelom za s. Danku, a potom je za sve okupljene priređen zajednički objed.

Podsjetimo, s. Danka Jurčević rođena je 29. siječnja 1950. u Jardolu, župa i općina Vitez, od roditelja Joze i Lucije rođ. Frljić. Doživotne redovničke zavjete položila je u Zagrebu 15. kolovoza 1970. Nakon završenog studija na Katehetskom institutu pri KBF-u u Zagrebu bila je katehistica i voditeljica crkvenoga pjevanja u župama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Službovala je u Kaknju, Puli, Zapolju, Sarajevu, Derventi i ponovno u Kaknju. Ubijena je 30. rujna 1996. u večernjim satima, u župnom dvorištu u Kaknju, pokraj zgrade župnoga Caritasa, s osam uboda nožem. Ubojica je odležao kaznu, no pravi motivi i okolnosti zločina ni nakon tri desetljeća nisu rasvijetljeni.

D.F./ J.P., KT