Misu na devastiranom groblju Kod križa, jedinom vidljivom tragu postojanja nekadašnje župe, predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu s drvarskim župnikom i upraviteljem uništene župe Krnjeuša don Davorom Klečinom i tajnikom biskupa vlč. Zlatkom Matićem.

Na komemoraciju u Krnjeušu pristigli su vjernici iz Banje Luke, Bihaća, Bosanskog Petrovca, Drvara, Bosanskog Grahova i Livna.

U propovijedi biskup Komarica istaknuo je da su krnjeuške žrtve svoju vjernost Kristu i Crkvi i svom rodnom kraju platili trpljenjem i najokrutnijom smrću koju je prouzročio čovjek, stvoren na sliku Božju, a zarobljen, iznakažen i uništen od Božjeg ljutog neprijatelja đavla.

Prema njegovim riječima, žrtve su tako doživjele krvavu sudbinu svojega Spasitelja Isusa Krista koji je svim svojim sljedbenicima-učenicima unaprijed najavio: „Nije učenik veći od učitelja; ako su mene progonili i vas će progoniti.“ Biskup je naglasio da je čovjeku sveta dužnost da nikako ne smije zaboraviti one članove naših župnih i biskupijskih zajednica, koji su vjerno služili Kristu i njegovom narodu te za tu vjernost krv prolili.

Biskup je obavijestio vjernike o konkretnim aktivnostima koje je Banjolučka biskupija nakon odobrenja Svete Stolice poduzela glede pokretanja postupka beatifikacije krnjeuškog župnika Krešimira Barišića i još trojice biskupijskih svećenika ubijenih „in odium fidei" tijekom II. svjetskog rata (župnik u Drvaru Waldemar Maksimilijan Nestor, župnik u Bosanskom Grahovu Juraj Gospodnetić i župnik u Gumjeri kod Prnjavora Anto Dujlović).

Na kraju mise biskup je pred spomen-križem na groblju izmolio molitvu odrješenja za ubijenog župnika Barišića i njegove stradale župljane, a potom su zapaljene svijeće i položeni vijenci.

Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije u spomen na stradalog župnika Krešimira Barišića i njegove vjernike, a prošle godine, u povodu 125. obljetnice osnutka župe Krnjeuša, na groblju je blagoslovljen spomen-prostor s oltarom i križem na kojem se nalazi spomen-ploča s imenima rodova stradalih u toj župi u kolovozu 1941.

Po izbijanju četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika našla se i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo 20-ak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba, koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane. Nijedna žrtva nema groba budući da su sve pobacane po jamama toga dijela Podgrmečja.

Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu: Ivan Skender (12 godina), Jure Tomičić (17 godina) i Ilija Poplašen (18 godina).

Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja Kod križa koje je prošle godine uređeno i ograđeno.

Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bosanskom Petrovcu, Drvaru i Bosanskom Grahovu, te Borićevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici. Po završetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.

KT