čet, 19. studenoga 2026. 10:41
U dvorani župne kuće u Bosanskoj Gradišci 17. studenoga obilježena je 22. obljetnica nasilne smrti mons. Kazimira Višatickog.
Euharistijsko slavlje predvodio je banjolučki biskup mons. Željko Majić u koncelebraciji s umirovljenim banjolučkim biskupom mons. Franjom Komaricom, pokojnikovom braćom – generalnim vikarom Banjolučke biskupije mons. Karlom Višatickim i vlč. Adolfom Višatickim, upraviteljem župe Sasina, p. Tomislavom Topićem, OCSO, domaćim župnikom te više svećenika Banjolučke biskupije, javlja TABB.
Uz rodbinu pokojnog župnika, domaće i vjernike iz okolnih župa, sudjelovale su i sestre Klanjateljice Krvi Kristove i sestre Misionarke Ljubavi. Na sv. Misi bili su i predstavnici vjerskog života te predstavnici vlasti i društvenih djelatnosti.
Nazočne je na početku pozdravio župnik Topić.
U propovijedi biskup Majić podsjetio je na kobni 17. studenoga 2004. kada je mons. Kazimiru nasilno prekinut zemaljski život u župnoj kući, koja je po sebi kuća mira, gostoprimstva, razumijevanja. Naglasio je kako se vjernici nakon 22 godine ne okupljaju oko Kristova oltara samo kako bi se zaustavili na tom danu i prisjetili zločina, nego kako bi se spomenuli jednog svećenika, njegova života, poslanja i vjernosti Kristu. Podsjetivši kako je ubojica te noći ugasio svjetlo misleći da će ga tama zaštiti, biskup je, polazeći od proslova Ivanova evanđelja poručio da je Krist svjetlo koje tama nije obuzela te kako nema zla koje ne može pobijediti ljubav Božja. „Ubojica je mogao ugasiti zemaljski život, ali nije mogao ugasiti svjetlo koje je Bog po Kazimirovu životu zapalio u ljudskim srcima“, istaknuo je i govoreći o tome tko je bio mons. Kazimir, biskup je naglasio kako je on prvenstveno bio čovjek i svećenik koji je odgovorio na Božji poziv, stavio svoj život u službu evanđelja i nastojao biti živo evanđelje u konkretnim stvarnostima – u susretima s ljudima, dijeleći s povjerenim narodom njihove radosti i žalosti, nade i stradanja. Pojasnio je kako se život svećenika ne mjeri samo velikim događajima i vidljivim uspjesima, nego svakodnevnom vjernošću: otvorenošću vrata srca i župnoga stana, vremenom darovanim čovjeku koji traži razgovor, strpljivim slušanjem, molitvom za vjernike, sakramentima podijeljenim u tišini, posjetima bolesnicima te riječima ohrabrenja ožalošćenima i onima koji su izgubili nadu.
Citirajući stihove Ivana Mažuranića o istinskoj veličini čovjeka, biskup je naglasio kako je ponizan život mons. Kazimira, unatoč nasilnoj smrti, ostavio trajne plodove u vjerničkoj zajednici. Poručio je kako nije dovoljno samo se diviti žrtvi svjedoka vjere Banjolučke biskupije, već je njihovo dobro potrebno nastaviti živjeti kako bismo i sami drugima bili svjetlo. Na kraju propovijedi potaknuo je vjernike da ne produbljuju podjele, nego grade zajedništvo i zauzimaju se za istinu, pravdu i ljubav, izrazivši pritom molitvenu nadu da će mons. Kazimir i ostala ubijena braća svećenici i svjedoci vjere Banjolučke biskupije jednoga dana biti uvršteni na čast oltara.
Nakon mise nazočni su se uputili do spomen-ploče, koja se nalazi na župnoj kući i tu su izmolili opijelo za pokojnog svećenika.
Mons. Kazimir Višaticki rođen je 4. ožujka 1939. u Čatrnji, župa Bosanska Gradiška, a za svećenika je zaređen 1963. Zbog brojnih zasluga Sv. Ivan Pavao II. odlikovao ga je 1997. naslovom prelata Njegove Svetosti. Ubijen je 17. studenoga 2004. u župnom stanu u Bosanskoj Gradišci.
Ž.I., KT