Misu je predslavio banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, koji je za vrijeme euharistije podijelio službu lektora bogoslovu Banjolučke biskupije Mirku Barunu koji je u listopadu 2022. u Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu započeo svoju svećeničku formaciju.

 Malobrojnim župljanima te vjernicima susjednih župa pridružila se rodbina ubijene s. Cecilije i župnika Filipa kao i brojne sestre milosrdnice predvođene provincijalnom glavaricom s. M. Vinkom Bilješko te sestre Klanjateljice Krvi Kristove.

Riječi pozdrava biskupu Komarici, kolegama svećenicima, časnim sestrama, rodbini ubijenog župnika Filipa i s. Cecilije uputio je župnik mons. Ivica Božinović.

U prigodnoj propovijedi biskup Komarica je, oslanjajući se najprije na misni odlomak iz Knjige otkrivenja kazao da to što sveti apostol i evanđelist Ivan piše ne treba shvaćati kao neki povijesni niz događanja, koji se zbivaju jedan za drugim nego kao cjelokupno vrijeme između prvog Isusova dolaska na zemlju i drugog dolaska u nebeskoj slavi.

„U svakom vremenskom razdoblju tog vremenskog perioda ponavlja se drama o kojoj piše apostol Ivan. Zloduh, imenom đavao, sotona, zavodnik svega svijeta (Otk 12,9), koji nema u nebu više nikakvog mjesta, nudi svu svoju moć u zavođenju cijelog svijeta i odvođenju od Boga. Njegova ljutnja i žestina je zato toliko velika, jer on dobro zna da ima malo vremena, kako piše apostol (r.21). U stvarnosti, unatoč njegovoj prividnoj moći pa i trijumfu nad djelima Božje dobrote i Božjih ruku, osobito nad nevinim i nedužnim Božjim ljubljenim stvorenjima – ljudima, sotonska je moć slomljena. Zlo, tj. utjecaj sotone, je na svijetu i ovo naše vrijeme još uvijek golemo i snažno, i mi ga ozbiljno moramo uzeti, a ne omalovažavati. Ali njega se može pobijediti», rekao je biskup napominjući da su mnogi mučenici i svjedoci vjere to učinili tijekom 2 000 godina kršćanstva.

Tumačeći misni odlomak u kojem evanđelist, između ostalog, piše da Isusovi učenici žive doduše u svijetu, u svome konkretnom životnom okruženju, ali nisu zahvaćeni od duha tog svijeta, tog svoga životnog okruženja propovjednik je kazao kako «to nikako ne znači da oni nisu prikladni za taj konkretni njihov svijet; da se njih taj svijet uopće ne tiče. Ali, taj naš svijet, nakon što je mogao čuti i čuo Božju objavljenu istinu, koju mu je saopćio utjelovljeni Sin Božji, i nakon toga razapeo tog istog Božjeg Sina, nije naprosto više svijet, kakvoga je Bog stvorio».

«Ovaj naš svijet tj. čovječanstvo odbilo je od sebe Isusa. Iz toga je sasvim logično da odbija od sebe i njegove učenike – s prezirom i neprijateljskim ponašanjem prema njima. A svaki je Isusov učenik ipak, poslan tome i takvom ljudskom rodu, da s njim živi. Naš svijet, naše životno okruženje je njiva na koju se sije zrnje Božje riječi. Da li će to zrnje donijeti ploda, za to smo i mi, Isusovi učenici i suradnici suodgovorni. Isus je za sve nas molio nebeskog Oca da budemo ustrajni u sijanju ali i neustrašivi kad je u pitanju žrtvovanje, odnosno umiranje, kako bi iz naše spremnosti da umremo s Kristom iznikao novi klas s mnogo novih zrna žita Kristovog blagoslovljenog i spasonosnog djelovanja“, rekao je pastir Crkve banjolučke», kazao je mons. Komarica te na kraju pozvao na molitvu za bogoslova Mirka kojemu je nakon propovijedi podijelio službu čitača.

Na kraju misnog slavlja svi su se sudionici u procesiji uputili pred crkvu do spomenika župniku Filipu i s. Ceciliji te se pomolili, javlja TABB.

Liturgiju su animirale sestre milosrdnice uz orguljsku pratnju s. M. Julijane Djaković.

Također, sestre milosrdnice istog dana molile su na grobu s. Cecilije i svećenika Filipa na groblju Sv. Marka u Banjoj Luci gdje su sahranjeni 14. svibnja 1995.

Podsjetimo, u noći 12. svibnja 1995. spaljen je presnački župni stan u kojem su izgorjeli župnik vlč. Filip Lukenda i s. Cecilija Grgić, a župna crkva srušena je miniranjem. Crkva i župni stan obnovljeni su poslije rata, a mjesto stradanja preuređeno je u spomen sobu koju posjećuju žitelji Presnača i banjolučkog kraja te brojni drugi, s puno ljubavi čuvajući uspomenu na vlč. Filipa i s. Ceciliju. Za to, ničim izazvano ubojstvo i spaljivanje župnika Filipa i redovnice Cecilije, kao i za spaljivanje župne kuće i rušenje župne crkve nitko nije pozvan na odgovornost iako je od tada prošlo 28 godina.

Ž.I., KT