Široki Brijeg

Posljednji ispraćaj fra Ilije Šaravanje


U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, okrijepljen sv. sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Ilija Šaravanja u 71. godini života, 52. godini redovništva i 44. godini svećeništva.

Sv. misa zadušnica slavljena je 12. ožujka u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu, a predvodio ju je hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko. U koncelebraciji su bili generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić, generalni vizitator fra Mijo Džolan, gvardijan fra Tomislav Puljić i još 60 svećenika.

Homiliju je izrekao provincijal fra Miljenko. Svoje zahvale i sućut su izrekli fra Petar Topić u ime misionara, fra Dane Karačić, fra Mijo Džolan i don Željko Majić. Gvardijan fra Tomislav je na kraju svete mise pročitao fra Ilijin životopis i spomenuo imena i nekoliko riječi onih koji su poslali svoje izraze sućuti. Sprovodne obrede i ukop na groblju Mekovac predvodio je provincijal fra Miljenko.
 

„Mi se nismo još ni pribrali od smrti našega subrata fra Mate Dragićevića, a već je našu Provinciju sustigla nova smrtna vijest. Umro je fra Ilija Šaravanja, generacijski blizak fra Mati. Fra Ilija je dijete ove Hercegovine. Dijete Crnča i Širokoga Brijega. Njegov otac Nikola i majka Mara rodili su Ivana, fra Iliju, Tadiju, Radovana, Janju i Ružu. A obitelj je, vele mnogi, bila iznimno pobožna, bogobojazna i Bogu i Crkvi odana. Fra Ilija je već kao mali dječak krenuo u sjemenište, novicijat, pa bogosloviju, da bi onda kao svećenik požrtvovno radio na širokoj njivi Gospodnjoj naše Hercegovačke franjevačke provincije“, kazao je provincijal Šteko u propovijedi na sprovodnoj misi osvrnuvši se na svećenički put pokojnika. Istaknuo je kako je fra Ilija nadahnut Sv. Franjom iz srca je želio biti fratar te volio je svoju Provinciju i bio ponosan na sve dobro u njoj te neumorno radio za Boga i ljude.

„Uze On i fra Ilijine slabosti i boli mu ponese i odnese. Fra Ilija je zadnjih godina bio teško bolestan, a već je godinama patio od posljedica dijabetesa. Kronična bolest donijela mu je mnoštvo opasnih komplikacija. Taj teret bolesti nosio je i u svome misionarskom životu. Prelazio je tisuće kilometara da bi došao do mjesta gdje bi s Hrvatima u Švicarskoj slavio svete mise, dijelio sakramente, učio djecu vjeronauk. Nikada nije kukao. A znao se tako često na svoje zdravstveno stanje našaliti. Nije ga taj osjećaj napustio ni u zadnjim godinama života koje je proveo ovdje na Širokome Brijegu. Iako se stanje iz godine u godinu pogoršavalo. Svako je malo morao u bolnicu. Tako je bilo i ovaj put. Svi smo mislili da će fra Ilija opet pobijediti svoju bolest kao što je činio i nebrojeno puta do sada. No, ovaj put fra Ilija nije više imao snage. Višestruko iznemogao organizam je klonuo. A fra Ilija izdahnuo. Dragi fra Ilija, baš u nedjelju – u taj dan u koji si toliko godina slavio s pukom nekrvnu žrtvu Kristovu, čuo si Kristov glas: ꞌDođi! Umoran si, opterećen i bolestan. Dođi u zasluženu vječnost, dođi ovdje i odmori se.ꞌ A tvoji će zemni ostaci čekati uskrsnuće u tvome Mekovcu, ovdje pod sjenama ovih širokobrijeških zvonika. U Mekovcu, s kojeg puca pogled i na tvoj rodni kraj koji si i te kako volio i uvijek mu se vraćao“, rekao je fra Miljenko koji je na kraju rodbini i fratrima izrekao riječi sućuti i zahvale za pomoć fra Iliji do njegova zadnjega daha.

Fra Ilija Šaravanja rođen je 2. veljače 1948. u Crnču. Osnovnu školu pohađao je u Crnču i na Širokome Brijegu, a gimnaziju upisao na Širokome Brijegu ali nastavio u sjemeništu u Visokome. Filozofsko-teološki studij pohađao je od 1970. do 1975. na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i Luzernu. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1967. na Humcu, a doživotne zavjete položio 31. ožujka 1974. u Tomislavgradu. Za svećenika je zaređen 15. lipnja 1975. u Zürichu.

Svećeničku službu započeo je kao duhovni pomoćnik u Mostaru od 1975. do 1978. Nakon te službe pošao je u misije u Švicarskoj gdje ostaje do 2015. Misijsko djelovanje započinje u HKM St. Gallen od 1978. do 1987. Nakon te službe nastavlja pastoralno djelovati u Zürichu do 1994. U istoj godini osniva HKM Aarau gdje živi i djeluje do svoga povratka u samostan na Širokome Brijegu 2015. U širokobriješkom samostanu živio je s braćom do svoje smrti.

KT