Sveta misa zadušnica, sprovodni obredi i ukop slavit će se na groblju Podadvor u Čitluku u utorak, 11. studenoga u 15h. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo od 14h sati ispred mrtvačnice u Čitluku, javlja franjevci.info.

Fra Petar (krsnim imenom Stjepan) rođen je 2. kolovoza u Čitluku, od oca Pere i majke Stane, rođ. Dugandžić. Kršten je 4. kolovoza 1935. u Čitluku, gdje je primio i sakrament svete potvrde 30. travnja 1944.

Pučku školu završio je u rodnom Čitluku 1947., srednju školu pohađao je najprije u Mostaru od 1947. do 1949., a zatim odlazi u franjevačko sjemenište te 1954. na Poljudu u Splitu završava klasičnu gimnaziju. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu (1954.–1959.), a završio i diplomirao u Ljubljani 1964. Licencijat iz teologije položio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1966.

U Red manje braće stupio je 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci, gdje je proveo godinu novicijata i položio prve jednostavne zavjete. Svečane (doživotne) zavjete položio je 29. listopada 1957. u Sarajevu. Svete redove subđakonata (3. studenoga 1957.) i đakonata (1. prosinca 1957.) podijelio mu je nadbiskup dr. mons. Marko Alaupović u Sarajevu, a za svećenika ga je 27. srpnja 1958. u Mostaru zaredio biskup mons. Petar Čule.

Svećeničku i redovničku službu započeo je kao duhovni pomoćnik na Humcu, gdje djeluje od 1959. do 1960., zatim na Širokom Brijegu od 1962. do 1963. Bio je samostanski vikar i odgojitelj u Slanom od 1963. do 1964., potom drugi odgojitelj novaka na Humcu od 1964. do 1966. Kao župnik u Ljutom Docu djelovao je od 1966. do 1967., a od 1967. do 1980. bio je župnik na Kočerinu, gdje je predvodio gradnju nove župne crkve u spomen na trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Fra Petrovim zalaganjem na pročelju zvonika načinjen je 23 metra visok mozaik s likom Sv. Franje Asiškoga.

Od srpnja 1980. djeluje u Masnoj Luci na Blidinju, gdje provodi gotovo čitav ostatak svoga života. Od 1980. do 2010. bio je upravitelj kapelanije Polja, koja svoje sjedište ima u Masnoj Luci. Ondje je vodio gradnju Franjevačke kuće, crkve Sv. Ilije, Kuće molitve te likovne galerije. Uz to, predvodio je gradnju crkve Gospe Snježne na Barzonji te je njegovim zalaganjem obnovljeno i izgrađeno nekoliko grobljanskih kapelica na planinskim predjelima Blidinja. Upravitelj Franjevačke kuće u Masnoj Luci bio je do ljeta 2022., a nakon toga ondje boravi kao ispovjednik. U veljači 2024. odlazi u Franjevački samostan na Humcu, gdje ostaje do svoje smrti.

U Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji obnašao je odgovorne službe: definitor Provincije (1980.–1982.), ekonom Provincije (1980.–1988.) i vikar Provincije (1982.–1988.).

Značajni su fra Petrovi doprinosi i na drugim područjima pastoralnoga, kulturnoga i društvenoga djelovanja. Godine 1990. bio je jedan od organizatora izgradnje puta od Rakitna do Doljana, koji će u ratnim godinama postati svojevrsni Put spasa. Njegovim neumornim radom i vizijom stvoren je Park prirode Blidinje. Godine 1994. sudjelovao je u utemeljenju Radioamaterskog saveza Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te je utemeljitelj likovne kolonije Brijeg – Masna Luka. Osobitu ljubav gajio je prema psima te je bio jedan od osnivača Lovačkog i Kinološkog saveza Bosne i Hercegovine. Kao međunarodni kinološki sudac stekao je najviši stupanj FCI suca za sve pasmine pasa na svijetu, kao i zvanje suca za rad svih lovačkih pasa, te je jedan od najzaslužnijih za očuvanje bosanskohercegovačkog pastirskog psa tornjaka.

Za svoj predani rad i doprinos kulturnom, vjerskom i društvenom životu fra Petar je primio velik broj priznanja, povelja i plaketa.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

J.Vr.,KT