Priopćenje, koje je objavljeno na mrežnoj stranici Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prenosimo u cijelosti:

1. Susret župljana s biskupom Petrom Palićem, koji je održan 28. studenoga 2025., predstavlja legitimno i kanonski utemeljeno pravo vjernika da se obrate svojim pastirima (ZKP, kan. 212 §2–3). Biskup je, kao prvi pastir biskupije, učitelj vjere i upravitelj Crkve (ZKP, kan. 212 §1), dužan primiti svoje vjernike te ih saslušati u njihovim potrebama i duhovnim poteškoćama, te s tim u vezi poduzimati pastoralne korake. U tome duhu, biskup Palić, poput Krista Dobrog Pastira, spreman je uzeti na ramena svakoga tko traži duhovnu pomoć i jasnoću, posebice u trenucima nepovjerenja i podjela.

Zanimljivo je da se “duhovi” nisu uzburkali i „šok“ nije uslijedio zbog činjenice da se nekoliko desetljeća u pojedinim župama živi izvan punog crkvenog zajedništva, ali jesu zato što se biskup susreo s vjernicima koji, u skladu s crkvenim pravom i vlastitom duhovnom potrebom, žele živjeti puninu zajedništva s Katoličkom Crkvom i imaju pravo tražiti pastirsku brigu i dostojno primanje sakramenata. Crkva nikome ne oduzima pravo na dijalog, ali je dužna voditi računa o zajedništvu i istini.

2. Optužbe da je biskup djelovao “iza leđa”, “zloupotrebljavao pojedince” ili “izdao” župu protive se načelima istine, pravednosti i ljubavi.

Biskup djeluje u skladu s odlukama Crkve i s obvezom osigurati valjanu i zakonitu sakramentalnu skrb, osobito u situaciji kada u župi djeluju otpušteni franjevci i suspendirani svećenici. S istim je osjećajima biskup primio i skupinu vjernika koji podržavaju neregularnu situaciju i jasno im dao do znanja koji je ispravan put kojim treba ići. Biskupovo djelovanje je za dobro svih njezinih članova. Istodobno, biskup ostaje otvoren i onima koji prepoznaju da su bili u zabludi i žele se vratiti jedinstvu s Crkvom, jer vrata Crkve nikada nisu zatvorena iskrenom obraćenju.

3. Franjevačko djelovanje u župi Imena Isusova neupitno je bogato i dragocjeno.

Međutim, franjevačka baština ne može biti opravdanje za odbijanje hijerarhije Crkve, osobito kada su u pitanju svećenici koji su izgubili kanonski status i ovlasti.

Pripadnost Katoličkoj Crkvi ne određuje samo tradicija, zemljopis ili lokalni osjećaj, nego:

– jedinstvo s papom i biskupom,

– poštivanje nauka Crkve,

– prihvaćanje crkvene discipline,

– primanje sakramenata od zakonitih služitelja.

Bez tih elemenata nije moguće živjeti puno crkveno zajedništvo, na što su svi vjernici katolici pozvani. Sv. Franjo, kojega se često spominje i zaziva, bio je prije svega primjer poniznosti, poslušnosti i jedinstva s Crkvom i nikada nije dopuštao da se braća odijele od crkvene hijerarhije.

4. Komentari koji zazivaju politička razdoblja prošlosti, optužbe o nasilju ili o navodnom “progonu fratara” protive se duhu evanđelja. Istodobno, Crkva ne zatvara oči ni pred onima koji su danas duhovno povrijeđeni, zapostavljeni ili spriječeni u pristupu dostojnom i zakonitom slavlju sakramenata. Pastiri Crkve imaju obvezu, i moralnu i kanonsku, štititi pravo vjernika na valjanu i zakonitu sakramentalnu skrb te osigurati da nitko ne bude duhovno progonjen zato što želi živjeti u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom. Dobro je poznato tko je u prošlosti, pa i u komunizmu, bio vjeran Crkvi i gdje je Crkva tada stajala; jednako tako jasno je gdje Crkva stoji i danas: uz one koji traže istinu, zajedništvo i zakoniti život po evanđelju i crkvenom nauku.

5. Osim velikih svjetskih religija, danas u svijetu postoji više od 40 000 različitih kršćanskih denominacija, svaka sa svojom strukturom i naukom. Postoji, također, i više od 10 000 različitih vjerskih skupina. Svatko je slobodan izabrati gdje želi pripadati. Isus Krist nije nikada nikoga prisilio da ide za njim. Međutim, oni koji žele biti u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, koju je osnovao Isus Krist, moraju znati ili učiti što to zajedništvo zahtijeva i kako se živi.

6. Nije jasno što je izazvalo “reakciju” dijela ljudi koji se deklariraju župljanima, a istodobno ne priznaju hijerarhiju Katoličke Crkve, sudjeluju u liturgijskim slavljima koja Crkva ne priznaje, prate otpuštene franjevce i suspendirane svećenike i ne žele prihvatiti pastoralne smjernice biskupa. Stoga se opravdano postavlja pitanje:

Po čemu se netko smatra pripadnikom Katoličke Crkve i župljaninom određene župe ako odbija njezinu hijerarhiju, disciplinu i sakramentalno zajedništvo? Katoličko zajedništvo nije samo deklarativno izjašnjavanje, ono je stvaran odnos vjere, poslušnosti i sudjelovanja u životu Crkve. U Crkvi nikada nije bio presudan broj, nego iskrenost i raspoloženje srca onih koji su spremni živjeti vjeru Katoličke Crkve, poštivati njezin nauk i prihvaćati crkvenu disciplinu.

7. U ovim svetim danima došašća Crkva poziva na budnost, ustrajnost, mir i povratak zajedništvu. Crkva ne želi sukob, nego ozdravljenje rana, razumijevanje i obnovu povjerenja. Biskup Palić ostaje otvoren svima koji žive u zajedništvu s Crkvom, onima koji traže pastirsku brigu, onima koji žele napustiti zabludu, kao i onima koji žele vratiti jedinstvo. Spreman je pružiti pomoć svakome tko iskreno traži duhovnu pomoć i želi živjeti u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom.

Neka nas Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, uzora poslušnosti, te Sv. Franje Asiškoga i svih svetih, vodi putem jedinstva, pomirenja i istine.

Molimo za mir u našim biskupijama, u našim obiteljima, za jasnoću duha i za srce otvoreno Kristu, jedinom izvoru zajedništva, milosti i istine.

Neka ovo došašće bude vrijeme nade, obraćenja i ponovnog otkrivanja ljepote pripadnosti Katoličkoj Crkvi.

Mostar, 15. prosinca 2025. 

Biskupski ordinarijat Mostar

J.M., KT