Središnju euharistiju predslavio je župnik u Odžaku i doborski dekan preč. Ilija Orkić u koncelebraciji 15 svećenika i uz sudjelovanje brojnih vjernika, javlja kta.

Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio maglajski župnik vlč. Franjo Tomić.

Preč. Orkić je na početku propovijedi podsjetio na bogatu povijest maglajske župe koja seže još u vrijeme Bosanskog Kraljevstva, a njezin se trag izgubio u 17. st u vrijeme osmanske vladavine. Istaknuo je kako je Sveti Leopold Bogdan Mandić trajni uzor kako živjeti evanđelje u svakodnevici. „Sveti Leopold često je govorio da se svetost ne postiže velikim djelima nego vjernošću u malim stvarima. Kada čovjek nastoji savjesno izvršavati svoje obveze i živjeti po evanđelju, Bog mu daje milost i snagu za život,“ kazao je propovjednik i potom dodao: „Nadbiskup Josip Stadler krajem 19. stoljeća naređuje župniku u Radunicama da gradi crkvu u Maglaju; imao je u planu podići svetište Svetog Ante Padovanskoga. Najprije se mise slave u baraci, a 1919. se gradi crkva. Bit će završena tek 1940., dograđen zvonik, ali nikad neće biti dovršena onako kako je bilo zamišljeno, ni postati svetište Svetog Ante.“

Povijest nastanka svetišta

Vlč. Ilija je podsjetio da je župa u Maglaju ponovno ustanovljena 1970. odvajanjem od vjerničke zajednice Sv. Ane Radunice kada je za župnika došao vlč. Josip Mikić, bivši radunički župnik, a stara crkva trebala je već temeljitu restauraciju ili gradnju nove crkve.

„Vrhbosanski nadbiskup dr. Smiljan Čekada piše 1975. svoj posljednji dekret. Uputio ga je Anti Bakoviću, svećeniku Vrhbosanske nadbiskupije koji se nakon 12 godina izbivanja (šest godina zatvora i šest godina pastoralnog rada na Kosovu) vratio u svoju Vrhbosansku biskupiju. Imenuje ga župnikom u Maglaju i nalaže gradnju nove crkve. Baković pristaje na gradnju s molbom da crkva bude posvećena Leopoldu Bogdanu Mandiću i postane nadbiskupijsko svetište kad bude kanoniziran. Nadbiskupu se ova ideja jako svidjela. U jesen 1976. srušena je stara crkva u kojoj se već tada počelo slaviti novog hrvatskog blaženika. 'Novo svetište' seli iz ruševina u baraku na tri godine. Gradnja započinje u proljeće 1977.. No već 1979. u Maglaj stižu hodočasnici, štovatelji Sv. Leopolda Bogdana, na otvorenje i posvetu njegova svetišta. Posvetu su obavili sarajevski nadbiskup dr. Marko Jozinović, hvarski biskup Celestin Bezmalinović i otac Pietro Bernardi, generalni postulator za proglašenje Leopolda Bogdana Mandića blaženim i svetim“, vratio je okupljene vjernike gotovo pol stoljeća u prošlost vlč. Ilija.

Izmoljene milosti

Potom je govorio o Sv. Leopoldu koji je uistinu bio dobri pastir. „Sjediti satima i slušati tuđe brige, uživljavati se u njihove rane, hrabriti ih da ustanu… može samo dobar pastir. Dobar pastir izgara za svoje stado, a Sv. Leopold je sjedio po deset sati dnevno u ispovjedaonici. Bio je poput ribara ljudi“, kazao je odžački župnik i iznio svjedočanstvo povezano sa sv. Leopoldom i svetištem u Maglaju. „Prošle godine 1. ožujka smo iz Doborskog dekanata došli uz jubilejsku hodočasničku godinu u ovu crkvu. To prigodom sam donio od dvije obitelji milodar svetom Leopoldu koje su mu dali na ime molitve za potomstvo njihove djece. Bili su u braku 10 godina i nisu imali djece. Dana 23. prosinca prošle godine se rodila mala djevojčica. Nedavno sam krstio to dijete i upitao majku što ona misli o tom rođenju, je li bilo što čudesno? Je li sveti Leopold doprinio da se začne i rodi to dijete koje im je donijelo veliku radost? Rekla je kako vjeruje da je svakako milosno vrijeme bilo jer je gotovo godinu dana molila na tu nakano s jednom velikom skupinom vjernika, više tisuća osoba ujedinjenih u molitvi. A ja se ne mogu oteti dojmu da je i Leopold doprinio jer je prije te trudnoće bilo više spontanih pobačaja. I druga nakana s tog hodočašća urodila je plodom. Rodio se jedan dječak kojeg sam nedavno krstio,“ posvjedočio je vlč. Ilija i podsjetio kako je u ožujku papa Leon XIV. govorio o važnosti ispovijedi za vjernike i svećenike te je tom prigodom istaknuo primjer Svetog Leopolda.

Trajni uzor

Privodeći homiliju kraju istaknuo je kako crkveni propisi i katekizam obvezuju svećenike da neumorno potiču vjernike na sakrament ispovijedi, bivajući im uvijek na raspolaganju poput Dobrog pastira ili milosrdnog Samarijanca. Citirao je kako svećenik nije samo djelitelj oproštenja, nego i evangelizator koji vlastitim primjerom redovite ispovijedi pokazuje poniznost i vjeru u novi početak. Na tragu toga dodao je zaključno kako Sveti Leopold Mandić ostaje trajni uzor takvog predanog služenja, jer je cijeli svoj život utkao u ispovjedaonicu, vjerujući da je Božje milosrđe jače od svakoga grijeha.

Liturgijsko slavlje animirao je maglajski župni zbor.

Župa se za ovogodišnju proslavu pripremila devetnicom i trodnevnicom. Trodnevnicu uoči proslave patrona predvodili su salezijanci iz Katoličkog školskog centra Don Bosco u Žepču.

Svake godine uz vjerski dio župa organizira i kulturne događaje. Ove godine su u Maglaju gostovali tamburaši iz Vareša te je otvorena izložba domaćeg slikara Alojzije Gašparevića Gaše.

Dodajmo i to kako maglajska župa danas ima oko 370 vjernika.

Ž.I., KT