Koncelebriralo je 15-k svećenika među kojima su bili: sudski vikar Vrhbosanske nadbiskupije fra Šimo Ivelj i tajnik Apostolske Nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je istaknuo kako je euharistija svaki put Kristov ponovni dolazak među vjernike i njegovo ponovno utjelovljenje na sakramentalan način te kazao: „Danas ovom svetkovinom želimo zahvaliti, zajedno s cijelom Crkvom, Gospodinu za taj blagoslov i za Njegovu trajnu prisutnost i moliti ga da nas učini dostojnima kako bismo uvijek bili u njegovoj blizini. Neka nam oprosti sve slabosti i grijehe kako bi to tako bilo i danas“.

Euharistija je i spomen na Isusov pashalni misterij

Na početku prigodne homilije nadbiskup Vukšić citirao je Sv. Tomu Akvinskoga koji je katoličku vjeru ispovjedio riječima: „Nauke nam svete glase: / Kruh u Tijelo pretvara se, / Vino u krv Gospodnju. / Ne shvaćamo, ne gledamo, / Al’ po jakoj vjeri znamo / Što van reda biva tu. / U dva lika tu se taje / Silne stvari, kojima je / Tek vanjština razlikom / Tijelo hrana, Krv je piće, / Kristovo je ipak biće / Sve pod svakom prilikom.“

Nadalje je posvijestio kako je euharistija izvor i vrhunac svega kršćanskog života, a svi ostali sakramenti, kao i sve crkvene službe i djela apostolata, prisutnost kršćana u svijetu i svako njihovo djelovanje tijesno su povezani s njom i prema njoj su usmjereni.

„Euharistija je također spomen na Isusov pashalni misterij, osobito na Posljednju večeru. Ona je njegovo sakramentalno ponovno zbivanje, ali i događaj po kojemu Crkva naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće (…) O tomu apostol Pavao poučava: 'Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe' (1 Kor 11,26). I u skladu s tom vjerom i tim naukom, svaki put kod slavlja Euharistije zajednica ponavlja: 'Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo'“, kazao je i ponovio kako se vjerna Isusovoj želji i nalogu, Crkva od početka okupljala oko čaše blagoslovne i kruha i lomljenja kruha o čemu svjedoče i Djela apostolska (Dj 2,42.46).

„Od apostolskih vremena slavlje Euharistije se nastavilo sve do naših dana. Uvijek je imalo isto osnovno ustrojstvo kakvo i danas nalazimo svagdje u Crkvi i tako će Isusovo vazmeno otajstvo Crkva činiti, slaviti i navješćivati do kraja vremena, sve dok Krist ponovno ne dođe“, kazao je i podcrtao kako se svi elementi euharistijskoga slavlja nalaze u najstarijem njegovu opisu kojega je ostavio Sveti Justin mučenik, a nastalo je oko 155. godine, koje je potom citirao.

Nadalje je posvijestio kako je u svojoj besjedi u Kafarnaumu glede pričesti, da bi vjernici imali život u sebi, Isus kazao: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“, te naglasio da bi Isusov učenik na dostojan način odgovorio ovom Njegovu pozivu, treba učiniti sve da bude dostojan i pripravi se za taj sveti trenutak. U tom smislu posdjetio je kako Sveti Pavao poziva na ispit savjesti kada piše: „Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11,27-29).

Nadalje je ponovno citirao Sv. Justina koji je pisao: „U Euharistiji nitko nema pravo udjela osim onoga koji vjeruje da je istinito što učimo i koji se okupao kupelju otpuštenja grijeha i preporođenja i koji onako živi kako nam je Krist predao. Ne uzimamo to kao običan kruh ili obično piće, već kao što je po Riječi Božjoj utjelovljeni Isus Krist, naš Spasitelj, imao i tijelo i krv za naše spasenje, isto tako poučeni smo da po molitvi i zahvali koja potječe od njega ta euharistijska hrana koja pretvorbom hrani našu krv i tijela, jest i tijelo i krv tog utjelovljenog Isusa.“

Zaključno je mons. Vukšić naglasio da je euharistija slika jedinstva s Kristom i međusobnoga zajedništva članova Crkve: „Kao što od mnoštva grozdova nastaje jedno vino i od njega jedna čaša blagoslovna koja je zajedništvo Krvi Kristove; i kao što od mnoštva klasova nastaje kruh koji lomimo i koji je zajedništvo Tijela Kristova, tako mi mnogi jesmo u Kristu jedno Tijelo (usp. 1 Kor 10,16-17). To Kristovo tijelo postaje vidljivo u zajedništvu Crkve u kojoj su vjernici, kao dionici jednoga tijela, povezani s Kristom i s drugim vjernicima. I sve dok su sjedinjeni s Kristom, sjedinjeni su također s drugima.“

Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale uz sudjelovanje vjernika.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Više imena za jedno otajstvo

Inače, hrvatska liturgijska terminologija upotrebljava za ovaj blagdan dva naziva: Tijelovo i Brašančevo. Tijelovo je čista prevedenica od novonjemačke riječi Frohnleichnam(-sfest), a znači svetkovina Tijela Isusova. To se značenje sačuvalo u katoličkom crkvenom terminu Brašančevo za označavanje ove svetkovine.

Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Presvetog Oltarskog Sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću.

Ž.I., KT