Gornja Tramošnica

Spomen na mučeničku smrt fra Lovre Milanovića


Spomen 212. obljetnice mučeničke smrti sluge Božjega fra Lovre Milanovića okupio je u nedjelju 3. veljače u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici u Bosanskoj Posavini brojne vjernike.

Euharistijsko slavlje predvodio je fra Marko Lovrić, župnik župe Sv. Franje Asiškog u Šikari kod Tuzle. Suslavilo je osam svećenika među kojima domaći župnik fra Jozo Puškarić i fra Marijan Karaula, vicepostulator kauze sluge Božjega fra Lovre Milanovića.

S obzirom da ova župa, koja je prije zadnjega rata imala oko 3 000 vjernika, sada broji tek 176 duša, vidljivo je radostan toga dana bio župnik fra Jozo koji je zahvalio brojnim hodočasnicima što unatoč vremenskim uvjetima već devetu godinu za redom na taj dan dolaze moliti zagovor i zahvaliti fra Lovri na uslišanim molitvama.

Ocrtavajući život i djelo sluge Božjega fra Marko je u prigodnoj homiliji spomenuo da je fra Lovro već sa šest godina doživio tragediju kada su mu od kuge umri roditelji, brat i dvije sestre, te podsjetio kako se od najranije dobi svoga života navikavao na žrtvu. Ustvrdio je da fra Lovrina mučenička smrt jednako privlači današnje vjernike kao što je godinama privlačila pobožni posavski puk, a i šire, o čemu svjedoče brojne uslišane molitve, ozdravljenja.

Svjestan kako je ljudima toga, u ratu stradalog kraja, teško oprostiti onima koji su rušili njihova ognjišta, ubijali, progonili, poručio je da im mogu biti poticajne posljednje fra Lovrine riječi na času smrti: „Gospodine Isuse Kriste, koji si za me krv svoju prolio na križu, sad ja bijedan za tebe umirem od neprijatelja svetoga križa. Oporosti meni preveliku grešniku i smiluj mi se.“

Pozvao je vjernike da naprave zavjet da će redovito moliti za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Lovre, te da češće organiziraju hodočašća na njegov grob.

U svom govoru vicepostulator Karaula je citirao povjesničara fra Dominika Mandića koji je pišući o Sv. Nikoli Taveliću nakon što je on 1970. proglašen svetim, rekao da su Hrvati katolici - bez obzira gdje živjeli - tijekom svoje duge i slavne prošlosti imali mnogo svetih ljudi, prolili potoke krvi u obrani vjere i svoje domovine, imali na stotine mučenika, a ipak uza sve to sve do spomenute godine nisu imali ni jednog službeno priznatoga sveca.

Podsjetio je kako Katolička Crkva u BiH nažalost nema svoga sveca te se nada da će postupak pokrenut prije četiri godine slugu Božjega fra Lovru Milanovića dovesti do proglašenja blaženim, jer ga narod više od dva desetljeća štuje kao sveca. Fra Marijan je na kraju mise predmolio molitvu za proglašenje blaženim i svetim toga sluge Božjega.

Kako je to bio i blagdan Sv. Blaža na kraju mise slijedio je obred grličanja. Slavlje je pjevanjem animirao prof. Zlatko Špoljarević iz Tuzle. Hodočasnici su se kratko zadržali i pomolili kod fra Lovrina spomen obilježja u crkvenom dvorištu postavljenom i blagoslovljenom 2011., a potom druženje nastavili uz okrijepu.

Fra Lovro Milanović je rođen 22. svibnja 1777. u Sarajevu od roditelja Ante i Katarine. U svojoj 15-oj godini stupio je u franjevački red i krsno ime Stjepan zamijenio je s fra Lovro. Nakon godinu dana novicijata u Kraljevoj Sutjesci položio je 27. svibnja 1793. svečane zavjete. Nema podataka gdje je pohađao filozofski-teološki studij, ali se pretpostavlja da ga je završio u nekoj od austrougarskih zemalja. Ono što je poznato jest da je 14. lipnja 1803. postavljen za samostanskog vikara i kapelana u Kraljevoj Sutjesci. Od 1803. do 1804. bio je župni vikar u župi Velika. Na kapitulu u Kreševu 14. svibnja 1806. Uprava franjevačke provincije imenovala ga je župnikom u župi Tramošnica. Već iduće godine, fra Lovrin je život okrutno ugašen u selu Turić. Narodna predaja kaže kako je Mujo ubio fra Lovru 3. veljače 1807. zato što fra Lovro prolazeći pokraj njega nije sišao s konja i iskazao mu poštovanje. Poginuo je od udarca nožem, a zatim je ustrijeljen iz kubure.
Fra Lovro je pokopan u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su ga odmah poslije smrti smatrali pravim mučenikom, a i nakon više od 200 godina dolaze na njegov grob, uzimaju zemlju s groba i nose svojim kućama, uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći. Na mjestu fra Lovrine pogibije, u malom ograđenom komadu zemlje, dugo je vremena bilo skromno spomen obilježje, da bi 2006., kao svoj zavjet fra Lovri novi spomenik podigli župljani Turića.

Iako nisu dokumentirana po predajama, postoje mnogobrojna svjedočenja o uslišanim molitvama i ozdravljenjima po fra Lovrinu zagovoru. Posebno se veliki broj ljudi okuplja na njegovu grobu uoči mlade nedjelje koja pada krajem osmog ili početkom devetog mjeseca, u narodu poznatije kao fra Lovrina mlada nedjelja.          

B.Lukačević