U uvodnom dijelu prijema s dvije glazbene točke nastupio je Zbor franjevačkih bogoslova iz Sarajeva pod ravnanjem maestra fra Emaneula Josića. Nakon toga uslijedio je svečani govor provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića koji je nakon riječi pozdrava progovorio o franjevaštvu i aktualnim prilikama.

„Karizma Sv. Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda, njegova ideja i njegov duh, kojim se nadahnjuju ne samo franjevci i franjevke, nego i mnogi drugi dobri ljudi diljem svijeta, iz svih naroda i religija, jako je korisna i nužno potrebna i bosanskohercegovačkom društvu, koje je prepuno socijalnih, kulturnih, vjerskih i političkih razlika, a ono ipak mora biti jedno društvo i jedna država, povezana mnoštvom zajedničkih interesa. Sedmostoljetna povijest franjevaca Bosne Srebrene bila je trajan izazov; trebalo je imati i mudrosti i umijeća da se iščitaju znakovi vremena u duhu evanđeoskoga poslanja i dadnu adekvatni odgovori. Povijest se nastavlja. I danas su franjevci pred brojnim izazovima s obzirom na nedaće ratnih zbivanja što su se dogodili u nečuvenim razmjerima na ovim prostorima. Iz tih razloga atmosfera u našem društvu još je itekako nelagodna. Prestalo je zlo rata u onoj najgoroj varijanti, ali se osjećaju njegove posljedice u međunacionalnim napetostima, korupciji, sumnjivom bogaćenju uskog sloja ljudi, pljački naroda i njegovu siromašenju, invalidnom funkcioniranju pravosuđa i državnog sustava“, istaknuo je, između ostalog, fra Jozo podsjetivši i na neke važne činjenice vezane za provinciju.

„Zgrada u kojoj se nalazimo, izgradili su je franjevci kao Teološki fakultet za izobrazbu franjevaca – svećenika, a koja je 1947. nepravedno i nasilno oduzeta. A 1993. je u tijeku ratnih djelovanja bila je devastiran i dobrim dijelom izgorjela i urušena. Na molbu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, Vlada Bosne i Hercegovine na 31. sjednici održanoj 30.10.1996. donijela je zaključak da se 'objekti: bivša Teologije na Grbavici – Sarajevo i konvikta (gimnazijska zgrada i zemljište u Visokom) daju na korištenje Provincijalatu Bosne Srebrene i da se istovremeno pokrene postupak vraćanja ove imovine Franjevačkom provincijalatu kao bivšem vlasniku'. Od tada pa do danas mi smo korisnici ove naše kuće i dvorišta, ali nismo upravitelji“, naglasio je provincijal.

„Hvala Bogu i dobrim ljudima, uspjeli smo do danas obnoviti preko 80 % zgrade. U zgradi su smješteni Studentski dom, Pučka kuhinja, Svjetlo riječi, znači, radi se o prostoru koji je namijenjen općem društvenom dobru, te humanitarnim djelatnostima. Ostalo nam je još obnoviti preostali dio naše zgrade. Međutim, iznenadio nas je i zatekao negativan odgovor od strane općinskih vlasti. Ne dopuštaju nam obnoviti preostali dio zgrade, pravdajući to zakonom koji govori da ova naša zgrada i dvorište zapravo nisu naše, nego općine Novo Sarajevo. Hoćemo li ponovno doživjeti izgon iz naše kuće i iz naše zemlje? Ne znam jeli potrebno spominjati, da naša zajednica, Franjevačka provincija Bosna Srebrena, po svemu zaslužuje pravnu i moralnu sigurnost povratka spomenute imovine kao najstarija živuća institucija kojom se čak dokazuje i državnost BiH. Zbog toga nas još više iznenađuje da nam se i danas nanosi nepravda. Kada smo mislili da su vremena progona vjerskih zajednica davno iza nas, ponovno nam se pokušava oduzeti naša imovina, ali na jedan krajnje licemjeran i perfidan način. A tome pogoduje inertnost i neefikasnost zakonodavne vlasti koja ne donosi validne zakone i ne rješava pitanja povratka imovine vjerskim zajednicama“, istaknuo je fra Jozo.

„Na ovakvo stanje gledamo kao na slučaj, a nikako kao stav, da moja zajednica, Franjevačka provincija Bosna Srebrena, nema više što tražiti u Sarajevu i BiH. Možda su i ovo ona 'olovna' vremena (o kojima govori fra Josip Markušić), vremena koja 'ističu nužnost da pravilno shvatimo potrebe naše zemlje i naroda, izgradnju i obnovu, te poradimo na njihovu zadovoljenju u granicama svojih mogućnosti, svoga zvanja i svoga vjekovnog poziva. Uloga i zadaća nas bosanskih franjevaca danas ista je kao i prije: naviještanje Radosne vijesti riječju i životom. Evanđelje je bilo i ostalo temelj i norma cijeloga franjevačkog redovničkog života. Širiti nadu i povjerenje među ljudima, koje se neće hraniti predrasudama prema drugima, koje će jačati suradnju i tako stvarati pretpostavke za izgradnju međusobnog povjerenja. Da bi se to uspjelo potrebno je prestati pothranjivati tjeskobu i širiti strah. Dragi prijatelji, mi kao pojedinci ne možemo učiniti mnogo, ali ako se svi zajedno borimo za dobrobit svakog čovjeka s kojim se susrećemo, među nama neće biti ni gladnih ni žednih, ni beskućnika ni prognanika – jer ćemo se bratski brinuti jedni za druge, ne dopuštajući da drugi pored nas stradava, a mi da gledamo svoje interese, zanemarujući nevoljnike“, zaključio je provincijal.

Na prijemu su između ostalih bili nazočni brojni predstavnici vjerskih, civilnih, političkih i vojnih struktura, među kojima mons. Luka Tunjić, izaslanik kardinala Vinka Puljića, Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, mons. Giuseppe Trentadue, tajnik Papinske nuncijature u BiH, Marinko Ćavara, predsjednik Federacije BiH, veleposlanici i predstavnici veleposlanstava u BiH i brojni drugi uzvanici, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije Bosne Srebrene.

KT