Sarajevo
sub, 02. veljače 2019. 10:00
Uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu, poznatog i pod imenom Svijećnica, kada Crkva slavi i Dan posvećenog života, u večernjim satima 1. veljače u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu slavljena je svečana sv. misa.
Upriličeno je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu i svečana pjevana prva Večernja ovog blagdana. Klanjanje i pjevanje animirali su đakoni i franjevački bogoslovski zbor Fra Nenad Dujić s Franjevačke teologije u Sarajevu, javila je KTA.
Svečano misno slavlje, u kojem je sudjelovao i nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić, predvodio je fra Nikica Vujica, član Uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene, uz koncelebraciju petorice svećenika. Na misi, između ostalih, sudjelovao je veliki broj redovnica raznih kongregacija i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke teologije.
Nakon što je fra Slavko Topić otpjevao evanđeoski misni ulomak, prigodnu propovijed uputio je fra Nikica pod naslovom Ideal Bogu posvećenih osoba jest biti svet u Kristu. Podsjetio je da je Sv. Benedikt davao sljedeće savjete redovnicima: „Ne smijete željeti da vas ljudi zovu svetim, nego vi morate željeti da stvarno budete sveti. Morate stvarno biti sveti da ljudi imaju pravo kad kažu da ste sveti. Imate prave svetosti, one vezane za dobro i mudrost, ali i umišljene svetosti, one vezane za zlobu i lukavost.“
Prema riječima propovjednika, za ostvarivanje kršćanske svetosti i savršenosti nije samo dovoljna moralna savršenost, koja se sastoji u tome da vršimo Božje zapovijedi i da smo bez grijeha. „Svetost nastaje iz jedinstva s Bogom u Kristu. To ne znači da su naša dobra djela i naše kreposti bez značenja, nego ona svoja značenja dobiva tek u sjedinjenju s Kristom... Kad već govorimo o svetosti, napose onoj Bogu posvećenih osoba, spomenut ću par misli svetog Bernarda iz Clairvaux-a, benediktinskog opata. 1. 'Tko u duhovnom životu ne napreduje, taj nazaduje“, rekao je fra Nikica.
Sve što je živo, traži hranu, vodu, sunce, njegu i brigu. „Pa to traži i duhovni život, traži kao hranu dobre misli i osjećaje i stalan nadzor (primjer: njega biljke u sobi,…) 2. 'Nitko ne dospijeva odjednom u visinu, ide se uz ljestve, ali ne letom, nego uspinjanjem'. Svi planinari znaju da je put uz brdo težak i opasan, a to znaju i kažu svi koji su se uspinjali na vrhunce duhovnoga života. Uspon nije let, nego lagano uspinjanje stepenicu po stepenicu, prečku po prečku, prema vrhuncu. Mi smo započeli to uspinjanje koje traje, pa budimo strpljivi i vrhunac će nam se pojaviti'“, kazao je fra Nikica.
Govoreći o tri napasti u redovničkom životu, fra Nikica je istaknuo kako u životu Bogu posvećenom postoji dosta prepreka, a jedna od njih je obeshrabrenje. „Ograničeni smo tjelesno i duhovno, manje i više sposobni, svoje granice ima i naše zdravlje. Slušamo puno toga što se događa u i oko Crkve. Ne možemo se nositi sa 'zimskim razdobljem' života (pad broja zvanja, napuštanja, skandali, odlazak naroda). To nas može obeshrabriti. Prepreku ćemo svladati poniznošću, da prihvatimo ljudsku slabost, ograničenost i nedostatke. Druga napast je osjećaj promašaja i neuspjeha (Uspjeh nije ime za Boga) usprkos zalaganju, ne vidimo da je naš rad donio neke plodove. Može nam sav naš rad pa i život biti uzaludan. Prepreku ćemo svladati ako se oduševljavamo za Božju stvar, nikad nije sve izgubljeno i ništa što je dobro nije uzalud učinjeno. Važno je raditi dobro! Treća napast jest nestajanje ideala kojeg smo na početku imali, svakidašnjica je postala siva i nezanimljiva (inertnost, tromost, …) Prepreku svladavamo radom na sebi, ne dati se zapustiti u duhovnom životu“, rekao je fra Nikica.
KT