Na slavlju, pod geslom U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi ustrajni (Rim 12,12), koncelebrirali su domaći župnik vlč. Marijan Brkić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu dr. vlč. Drago Župarić te osam svećenika od kojih su sedmorica domaćih sinova i jedan svećenik iz Kotorske biskupije. Posluživao je trajni đakon Ilija Knežević, domaći sin.

Život i djelo zlatomisnika ocrtao je na početku mise vlč. Mato Janjić, župnik u susjednoj župi u Poljancima, inače rođeni brat zlatomisnika Milidraga.

U prigodnoj homiliji vlč. Župarić naglasio je kako je to dvostruko slavlje za tu povratničku župa, poznatu po velikom broju duhovnih zvanja, veliki događaj na kojem posebno zahvaljuju Gospodinu za darove koje su zlatomisnici primili i prenijeli vjernicima Kotorske biskupije u kojoj djeluju.

„Ovaj poseban trenutak, obilježen dugom i plodonosnom službom dvaju svećenika, pruža nam priliku da razmislimo o daru svećeništva i putu u službi Gospodinu i Njegovoj Crkvi“, naglasio je na početku homilije vlč. Župarić te pojasnio tko je i što u današnjem društvu radi svećenik. Upozorio je kako svećenik nije tehničar, zanatlija, proizvođač, političar… nego čovjek sa slabostima, ograničenjima, pitanjima, nadama, karakterom i osjećajima koje je Krist izabrao da formiraju njegovu Crkvu, te unatoč svojim manama, ima hrabrosti dotaknuti velika pitanja ljudskog života. Naglasio je kako tim slavljem zahvaljuju Gospodinu zajedno sa zlatomisnicima, koji su tijekom proteklih 50 godina svećeništva bili povezani i podržavani u svojoj svećeničkoj službi te kao istinski svjedoci vjere donijeli svojim zajednicama neizmjernu radost, pružili autentično iskustvo vjere.

„Pedeset godina svećeništva duboko je crkveno i osobno svjedočanstvo čuda milosti koje je Gospodin učinio u životu naših slavljenika i kroz njih Božjem narodu, osobito u župnim zajednicama u kojima su djelovali. Ova nas obljetnica poziva na razmišljanje o Božjem djelovanju kroz njih. Svećenički poziv je veliko otajstvo, duboki susret s Kristom u kojem svećenici svoju slobodu povjeravaju Božjem planu. Slavljenici su ispunili ovu značajnu etapu svog puta, noseći u sebi sjećanje na početak koji je bio ispunjen posebnom energijom milosti i radosti. Bili su oslonac mnogima, pružajući potrebnu riječ, savjet, poticaj ili materijalnu pomoć potrebitima. Put naših zlatomisnika nije uvijek bio lagan. Unatoč tome ostali su vjerni svom pozivu, služeći Gospodinu i svojim zajednicama s nevjerojatnom postojanošću i vjerom. Pomoć koju je Crkva pružala kroz njih nije poznavala granice vjere ili nacije, već je u svima vidjela – Isusa u potrebi. Njihov primjer svjedoči o snazi vjere koja može svladati sve prepreke i teškoće. Iako daleko od rodnoga kraja ostali su s njim povezani što pokazuje njihovu ljubav i svijest o važnosti korijena i identiteta“, rekao je među ostalim u homiliji vlč. Župarić.

„Dok slavimo ovaj značajan jubilej, pozvani smo ne samo slaviti prošlost, već i razmišljati o budućnosti naše Crkve. Iako se suočavamo s izazovom smanjenja broja duhovnih zvanja, ovaj dan nas podsjeća na neprocjenjivu vrijednost posvećenog služenja. Primjer naših svećenika treba nas potaknuti na molitvu za nova zvanja, podržimo one koji razmišljaju o tom pozivu, i postanemo svjetionici vjere u svojim zajednicama. Jubilej naših zlatomisnika treba nam biti podsjetnik da je svaki dan prilika za nove početke, za nove korake prema Bogu i za nova djela ljubavi prema bližnjima“, zaključio je propovjednik.

Čestitajući zlatomisnicima taj značajan jubilej ustvrdio je kako je njihovo svjedočenje dragocjen dar za sve.

Pozdravnu riječ zlatomisnicima uputila je na početku mise djevojka Lana Janjić, a istu recitaciju koju je preč. Milidragu kao petogodišnja djevojčica uputila na njegovoj mladoj misu recitirala je sada 55 godišnja Pavka Nikolić.

Uime župljana čestitao je zlatomisnicima i župnik vlč. Brkić, a u nemogućnosti dolaska na slavlje čestitku su im uputili nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić i umirovljeni kotorski biskup mons. Ilija Janjić, domaći sin.

Zahvalu je u svoje i u ime preč. Filipa svima uputio na kraju preč. Milidrag.

Sv. misu animirao je župni zbor, a slavlje je nastavljeno u mjesnom domu.

Znakovito je kako je ova župa iznjedrila 100-tinjak duhovnih zvanja: 52 muška duhovna zvanja, od čega 50 svećenika, jednog biskupa i jednog trajnog đakona te 50 redovnica. Sokak u kojem su rođeni zlatomisnici zovu „sveti sokačić“, jer je iz njega izniklo 14 duhovnih zvanja: 9 svećenika i 5 redovnica, a od toga ih je 11 iz roda Janjića. Danas je to Ulica Ive Andrića. U čast zlatomisnicima fra Vjenceslav Janjić, svećenik provincije Sv. Ćirila i Metoda, domaći sin za tu je prigodu taj sokačić posebno ukrasio.

Prečasni Milidrag Janjić rođen je u Vidovicama 02. siječnja 1948. u obitelji Luke i Pavke rođ. Šokić kao 11. dijete. Četiri razreda osnovne škole završio je u Vidovicama, a ostala četiri u Orašju.

Gimnaziju je završio u sjemeništu u Dubrovniku. Filozofsko-teološke studije završio je u Splitu. Za đakona je zaređen 27. travnja 1974. u Kotoru, a svećeničko ređenje podijelio mu je biskup mons. Ivo Gugić, tada pomoćni biskup u Splitu, kasnije biskup ordinarij u Kotoru. Prvu službu u Kotorskoj biskupiji imao je kao župni vikar u Tivtu, gdje je naslijedio župnika i ostao na župi do 1987. Nakon toga je službovao u župama Đurići, Bijela – Pokrivenik i Kostajnica, a 2002. se ponovno vratio u župu Tivat.

U Kotorskoj biskupiji osim župničke službe obavlja i službu kanonika Stolnog kaptola Sv. Tripuna u Kotoru, a tijekom svećeničkog rada obavljao je i službu biskupijskog ceremonijara, te sve do danas službu duhovnika i ispovjednika redovnica koje djeluju na tom području.

Preč. Filip Janjić rođen je u Vidovicama 26. ožujka 1949. u obitelji Luke i Ruže rođ. Tomašević. Četiri razreda osnovne škole završio je u Vidovicama, a sljedeća četiri u Orašju. Gimnaziju je završio u sjemeništu Ruđer Bošković u Dubrovniku. Filozofsko-teološki studij završio je u Splitu.

Za svećenika ga je zaredio mons. Ivo Gugić 29. lipnja 1974. Nakon obavljanja službe župnog vikara tadašnji biskup mons. Marko Perić imenovao ga je u listopadu 1982. župnikom u Gornjoj i Donjoj Lastvi. Biskup Gugić mu je 1987. dodao i službu privremenog upravitelja župe Lepetane. Dekretom od 17. kolovoza 1990. preuzeo je službu upravitelja župe Budva – Petrovac, a na toj se službi nalazi i danas. Dekanom Budvanskog dekanata imenovan je u rujnu 1991., a službu kanonika Stolnog kaptola Sv. Tripuna u Kotoru vrši od siječnja 1992.                   

B. Lukačević/ J.M., KT