U svečanom koncelebriranom misnom slavlju sudjelovali su i pomoćni biskup mons. Marko Semren, OFM, rektor katedrale preč. Pero Ivan Grgić, rektor Isusovačkog teološkog studija u Zagrebu p. Ivo Antunović, župnik i dekan banjolučki preč. Vladislav Žarko Ošap te još 18 dijecezanskih i redovničkih svećenika i dva trajna đakona. Sudjelovao je veći broj redovnica, majka, braća i sestre ređenika, rodbina i prijatelji, vjernici župe ređenika iz Zagreba i iz banjolučkih župa.

Uvodeći u liturgijsko slavlje biskup Komarica izrazio je radost i zahvalnost Bogu da još jednom bratu, kojega je Krist pozvao u ministerijalno svećeništvo svoje Crkve, može podijeliti sakrament svetog reda i to u 50. godini svoga svećeničkog služenja. Zahvalio je i brojnim moliteljima za duhovna zvanja u biskupiji, osobito onima koji su molili za svećeničko zvanje ređenika. Pozvao je nazočne da se i u ovom slavlju ujedine u zajedničkoj usrdnoj molitvi za svećenički život i rad novog ređenika u Banjolučkoj biskupiji.

Nakon saslušanih prigodnih svetopisamskih čitanja, biskup Franjo je uputio prigodnu propovijed.

Najprije je protumačio službeni nauk Crkve o sveopćem „kraljevskom“ svećeništvu svih krštenih, a onda i nauk o sakramentu svetog reda, o svećeničkom pozivu, opunomoćenju i poslanju od samoga Krista, Velikog Svećenika i Dobrog Pastira cijelog Božjeg naroda. Zatim je protumačio i saslušane svetopisamske tekstove o proročkom pozivu Izaije proroka, apostolskom pozivu Sv. Pavla te o Isusovom pozivu i slanju njegovih učenika, kao i odazivu i kasnijem životu i djelovanju svih njih.

Napravio je paralelu između tih i sličnih kasnijih Božjih poziva i Božjeg poziva ređeniku Iliji. Biskup se posebno obratio samom ređeniku potičući ga da se prepozna u tom izuzetnom Božjem zahvatu u život pojedinih ljudi i da se poput proroka i apostola stavi Bogu na raspolaganje ne samo djelomično niti uvjetno nego nepodijeljena srca i bezuvjetno. Biskup je naglasio: „Svojim današnjim ređenjem, dragi brate Ilija, Ti ulaziš u zajedništvo onih Kristovih svećenika, koji su u ovoj biskupiji i zemlji tijekom zadnjeg rata ’ispisali stranice pravog junaštva, koje se ne mogu zaboraviti' kako je to javno istaknuo Sv. Ivan Pavao II. boraveći među nama 1997. On je također tada svećenicima našim poručio: 'Preporučujem vam da ubuduće, čak i uz cijenu velikih žrtava, ostanete s povjerenim vam stadom i budete nositelji nade i jasni svjedoci Kristova mira. U obavljanju svojega poslanja postojano čuvajte smisao vašeg zvanja i vašeg identiteta Kristovih svećenika.'„

Na kraju propovijedi biskup Franjo je izmolio prigodnu molitvu Kristu, Velikom Svećeniku za sve „koji svoj život posvećuju Kristu u služenju Crkvi“.

Zatim je uslijedio sam obred ređenja: svečano i javno izgovaranje ređenikovih obećanja, zazivanje zagovora Nebeske Crkve, polaganje biskupovih ruku na ređenika, posvetna molitva, oblačenje zaređenog u misno ruho, mazanje ruku ređenikovih sv. krizmom, podjeljivanje ovlasti za slavlje sv. mise, te nastavak misnog slavlja, javlja TABB.

Potom je vlč. Ilija zajedno sa svojim biskupom i ostalim suslaviteljima prvi put izvršio pretvorbu kruha i vina u Presveto Tijelo i Krv Kristovu. U obredu svete pričesti on je pričestio svoju majku i bližu rodbinu.

Pri kraju nazočni su otpjevali zahvalnu pjesmu Tebe Boga hvalimo. Pjevanje tijekom slavlja su predvodili katedralni pjevači potpomognutim redovnicama te pjevačima iz župe ređenika i banjolučkih župa.

Ž.I., KT