Sarajevo
pon, 16. ožujka 2020. 09:43
Na treći korizmeni petak, 13. ožujka u katedrali Srca Isusova u Sarajevu prigodnu korizmenu propovijed uputio je odgojitelj bogoslova i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Emanuel Josić.
Pobožnost Križnog puta prije euharistijskog slavlja predvodio je katedralni župnik preč. Mato Majić, a asistirale su i prigodne meditativne tekstove čitale Školske sestre franjevke Hercegovačke i Bosansko-hrvatske provincije koje djeluju u Sarajevu. Liturgijsko pjevanje tijekom Križnog puta i mise animirao je Katedralni župni zbor pod ravnanjem s. Petronile Kovačević.
Na početku euharistijskog slavlja prepošt Kaptola vrhbosanskog i rektor katedrale mons. Ante Meštrović pozdravio je sve nazočne, a posebno predvoditelja mise profesora fra Emanuela podsjetivši da, osim spomenutih dužnosti, obnaša i službu samostanskog ekonoma te da, između ostalih, vrlo uspješno vodi Zbor franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić. Također je podsjetio kako je središnja tema korizmenih propovijedi apostolsko pismo u obliku motuproprija Aperuit illis kojim je papa Franjo odredio da Treća nedjelja kroz godinu bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi.
U prigodnoj propovijedi na temu Biblija je knjiga naroda Gospodnjeg fra Emanuel je istaknuo kako je „Biblija nastala iz života i da je nastajala kroz dugi niz godina rađajući se iz osobnoga susreta Boga i naroda ili pak Boga i pojedinaca“ te kako je u njoj „zabilježeno iskustvo tih susreta i poruke koje su proizašle iz njih“. „Susretanje Boga i čovjeka uvažava prvenstveno okvire prostora i vremena – dakle povijesne datosti u kojima se odvija ljudski život u cjelini, ali i život svakoga pojedinoga čovjeka. U tom smislu može se govoriti o knjizi koja je nastala u ovome i ovakvom životu, u svakodnevnome kontekstu obilježenome nevoljama, padovima, pogreškama, grijehom i zlom, što zacijelo nije nimalo beznačajno. Jer ako je tomu tako, onda Biblija govori o tomu kakav je život ne skrivajući njegove niti tamne niti svijetle strane, ni tugu, ni žalost, ni patnju, ni radost: ona zapravo govori i kakav je čovjek u svojim različitim povijesnim dimenzijama, ne uljepšavajući nimalo čovjekovu stvarnost. Biblija polazi jednostavno od stvarnosti onakva kakva jest i od čovjeka onakvoga kakav jest – bez idealiziranja i bez uljepšavanja u bilo kojem smislu“, kazao je fra Emanuel, javlja KTA.
„Gotovo da se čovjek zgrozi kad pročita na što su ljudi bili spremni u tome biblijskome vremenu. I biblijski likovi su takvi, čak i oni o kojima Biblija govori s velikim uvažavanjem i poštovanjem. Nijedan lik prikazan u Bibliji – izuzev Isusa dakako – nije toliko svijetao a da se na njemu jasno ne razaznaju značajke ove zemlje i zla djelatna u ovoj povijesti. Zapravo od početaka Biblije pa do njezina kraja odzvanjaju tonovi obilježeni promašajima, zlom i grijehom“, naznačio je fra Emanuel te se kratko osvrnuo na pojedine biblijske likove u Starom i Novom Zavjetu ističući kako „Biblija doista opisuje život i likove onakvima kakvi oni stvarno jesu: bez uljepšavanja i bez ikakva idealiziranja“. Zaključio je da „Biblija uzima situaciju zla posve ozbiljno i kao ishodište svoje poruke“, ali i kako „isto tako daje snagu i potiče nas na to da nikada ne posustanemo, da se ugledamo u likove poput Davida i Petra i da se smjelo odvažimo krenuti putem Krista i Evanđelja“.
KT