Svećenički red primili su: don Tomislav Čarapina iz Mostarsko-duvanjske biskupije te fra Jakov Nikolić, fra Ante Radoš, fra Danijel Sentić i fra David Slišković iz Hercegovačke franjevačke provincije, objavljeno je na cnak.ba.

Misno slavlje i obred ređenja predvodio je mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić u zajedništvu s generalnim vikarom don Nikolom Menalom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozom Grbešom te brojnim svećenicima i redovnicima, uz sudjelovanje redovnica, obitelji i prijatelja ređenika te ostalog vjerujućeg puka.

Isti temelj i isto poslanje
Nakon navještaja Božje riječi i prozivke kandidata za red prezbiterata, mons. Palić uputio je pastirsku riječ. Na početku homilije istaknuo je kako svetkovina Sv. Petra i Pavla pred Crkvu stavlja dvojicu apostola koji su do Krista došli različitim životnim putovima, ali su u njemu pronašli isti temelj i isto poslanje.
„Crkva svoje jedinstvo ne gradi na tome što su svi isti, nego na zajedničkoj pripadnosti Kristu, koji različite ljude okuplja u jedno i šalje naviještati isto Evanđelje“, rekao je biskup na početku, povezujući to sa slavljem ređenja u kojemu zajedno pristupaju prezbiteratu kandidat biskupije i kandidati Hercegovačke franjevačke provincije.
Središte homilije bilo je Isusovo pitanje iz Evanđelja: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“, za koje je mons. Palić rekao kako na poseban način odjekuje u srcu svakoga svećenika.
Obraćajući se ređenicima naglasio je kako njihovo „Evo me“ nije završetak, nego početak odgovora koji će sazrijevati tijekom cijeloga života.
„Prije nego što svećenik progovori o Kristu drugima, potrebno je da sam živi od osobnoga susreta s njime. Nije presudno koliko je tijekom godina naučio o Kristu, nego koliko je Kristu otvorio svoje srce i dopustio mu oblikovati njegov život“, poručio je.
Među ostalim, posebno se zaustavio na liku Sv. Petra, istaknuvši kako njegova veličina nije u tome što nikada nije pao, nego što je nakon pada dopustio Kristu da ga ponovno podigne.
„Svećenički se život ne održava snagom vlastitih sposobnosti, nego vjernošću onomu prvom susretu iz kojega je niknuo poziv (…) Narod neće najviše pamtiti vaše propovijedi, nego jeste li bili uz njega kada mu je bilo najpotrebnije“, rekao je, dodajući kako se lice Dobroga Pastira prepoznaje u jednostavnoj i vjernoj blizini ljudima.
Zaključujući homiliju, istaknuo je kako će sve ono što ljudi s pravom očekuju od svećenika biti plod njegova svakodnevnoga susreta s Kristom u molitvi i euharistiji.

Obred ređenja
Potom je uslijedio obred prezbiterskog ređenja s polaganjem ruku i posvetnom molitvom. Novozaređenim svećenicima misnicu su odjenuli župnici, nakon čega su se pridružili biskupu i suslaviteljima oko oltara u euharistijskom slavlju.
Mostarsku katedralu ispunili su članovi obitelji, rodbina, prijatelji, župljani rodnih župa te župljani župa gdje su ređenici bili na đakonskom praktikumu.
Na kraju misnog slavlja uime Hercegovačke franjevačke provincije okupljenima se obratio provincijal Grbeš. „Želim kazati ovo – budite ponizni u svemu. Budite tražitelji mudrosti pred patnjama starijih i budite slobodni. Svećenici ste svima, ne pripadajte nikome i samo tako ćete razumjeti što znači Pavlova: 'A vi ste, braćo, na slobodu pozvani.' Samo u slobodi ljubav postaje zakon života.
S velikom radošću čestitam vam ovaj dan. Dragi mladomisnici, neka vaš put bude lijek. Puno je ranjenih u ovom svijetu i oko nas. Puno je utaborenih i zatvorenih. Vi budite ljudi koji ruše ograde, slobodni od jučerašnjega i bez ikakva tereta za sutrašnji dan“, kazao je uz ostalo.
Uime prezbiterija biskupije, svih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, vjeroučitelja i vjernika mjesne Crkve, novozaređenim svećenicima čestitao je generalni vikar Menalo.
Nakon završetka slavlja pozvao je biskupa, svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove, sjemeništarce te članove obitelji novozaređenih svećenika na zajedničko druženje i okrjepu.

J.P., KT