S. M. Amata je, 1. listopada, preminula u samostanu Sv. Josipa u Vitezu u 83. godini života i 59. godini redovništva.

Misu zadušnici u župnoj crkvi Žalosne Gospe u Čardaku predvodio je generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević uz koncelebraciju 11 svećenika među kojima su bili i rođak pokojnice ravnatelj NCM-a Ivan Pavao II. i profesor na KBF-u u sarajevu dr. vlč. Šimo Maršić te dekan Doborskog dekanata i župnik u Odžaku preč. Jakov Filipović.

Na euharistijskom slavlju sudjelovalo je 25 sestara Služavki Malog Isusa predvođenih provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, rodbina pokojnice iz njezine rodne župe Vidovice, pojedine redovnice drugih družbi te članovi malobrojne vjerničke zajednice u ovoj prognaničkoj župi.

Izraze sućuti rodbini pokojne s. Amate, sestrama Služavkama Malog Isusa te pozdrav svim svećenicima i svim nazočnima uputio je domaći župnik vlč. Pavo Kopić koji je vodio sprovodne obrede, javlja KTA.

U prigodnoj propovijedi mons. Tomašević prenio je izraze sućuti vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića i nadbiskupa koadjutora vrhbosanskog mons. Tome Vukšića i njihovih suradnika rodbini pokojne Amate i njezinoj sestarskoj zajednici. Istaknuo je ljubav pokojne sestre Amate prema Bogu Crkvi, svojoj redovničkoj zajednici i prema čovjeku uopće.

„Vjera u Boga i ljubav prema Crkvi pokojnoj s. Amati bilo je nešto potpuno prirodno. Redovnička haljina, koprena i medaljica s likom Malog Isusa bili su dio nje. Njezin životni put i ono što je živjela i činila, ljudski gledano ne izgleda ništa posebno, ali iz nebeske perspektive dobiva sasvim drugu dimenziju jer je ona mnoge nahranila i napojila te konkretnim djelima pokazivala da je istinska Služavka“, rekao je mons. Tomašević podsjećajući na Isusove riječi: 'Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“ (Mt 10,42). Spomenuo je da je Terezija krsno ime sestre Amate te da je preminula na spomendan sv. Male Terezije, a da je pokopana na dan kada je trebala obilježiti svoj rođendan. Istaknuo je da je s. Amata nastojala služiti malenima poput Male Terezije te da poput nje nastojala bili ljubav u Crkvi u skladu sa svojim imenom koji dolazi od latinskog glagola voljeti. Pozvao je sve na molitvu za njezinu dušu kao i na zahvalnost Gospodinu za sve dobro koje je po njoj učinio.

Na kraju euharistije nazočnima se obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija te progovorila o životnom i redovničkom putu pokojnice

«S. Amata rođena je 2. listopada 1937. u Vidovicama, od oca Mate i majke Ane rođ. Mišković. Odrasla je u brojnoj obitelji, u kojoj je rođeno 13 djece. Nakon završene osnovne škole koju je pohađala u Vidovicama, osjetila je poziv za Bogu posvećeni život, te je 1958. stupila u kandidaturu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu. U novicijat Družbe ušla je 1960. u Zagrebu, a prve svete zavjete je položila 1961. Kroz 59 godina redovništva služila je malom Isusu molitvom i radom u službi kuharice, kako na župama i u crkvenim ustanovama, tako i u našim samostanima“, kazala je Ana Marija te podsjetila da je s. Amata službovala najprije kao štrikerica a potom kao kuharica u sljedećim mjestima: Mrkopalj, Samobor, Glavotok, Rijeka, Maglaj, Studenci, Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu, Bosanski Brod, Čardak, Bol na Braču, Lug Brankovići, Voćin, Slavonski Brod, Doboj i Vitez.

Nakon mise zemni ostatci pokojnice ukopani su na sestarskom groblju.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Ž.I., KT