Sarajevo
pon, 26. listopada 2026. 10:24
U Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu od 23. do 25. listopada održan je seminar za drugu skupinu vjeroučitelja Vrhbosanske nadbiskupije.
Na susretu se okupilo 40-ak vjeroučitelja iz osnovnih i srednjih škola, koji su kroz stručno usavršavanje, razmjenu iskustava i duhovne sadržaje imali prigodu promišljati o izazovima svojeg poziva te važnosti očuvanja psihološke dobrobiti u svakodnevnom radu.
Očekivanja i stvarnosti
Seminar pod naslovom Između poziva i svakodnevice: psihološka dobrobit vjeroučitelja započeo je susretom s predstojnikom Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije i kanonikom preč. Markom Zubakom. Razgovor je bio prigoda za razmjenu iskustava iz školskoga okruženja, promišljanje o aktualnim izazovima u izvođenju vjeronaučne nastave te o mogućnostima unaprjeđenja rada i međusobne suradnje.
Stručni dio programa održan je u subotu, a vodila ga je profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u SarajevuOdsjek za psihologiju dr. Mirna Marković. Kroz predavanja, praktične vježbe i primjere iz profesionalnog života sudionici su se bavili sindromom izgaranja na poslu, njegovim prepoznavanjem i prevencijom, kao i različitim izvorima stresa u radnom okruženju. Posebna pozornost posvećena je odnosu između očekivanja i stvarnosti, psihološkom ugovoru te strategijama suočavanja s profesionalnim pritiscima. Promišljajući o vlastitim iskustvima, vjeroučitelji su imali prigodu prepoznati važnost osobnih granica i odgovornog odnosa prema vlastitoj dobrobiti, koja je važan preduvjet kvalitetnoga i ustrajnoga rada s djecom i mladima.
Sv. Franjo i školska klupa
Uz stručno usavršavanje, važan dio programa bio je posvećen molitvi i duhovnoj obnovi. Vjeroučitelji su sudjelovali u misnom slavlju i zajedničkom euharistijskom klanjanju, produbljujući svijest o važnosti osobnoga odnosa s Gospodinom u životu i poslanju vjeroučitelja.
Nedjeljni program nastavljen je duhovnim poticajem na temu Karizma Sv. Franje u školskoj klupi, koji je održala dr. s. Kata Ostojić, ŠSF. Približavajući sudionicima život, duhovnost i molitvu Sv. Franje Asiškoga, istaknula je vrijednosti franjevačke karizme koje mogu biti nadahnuće za svakodnevno djelovanje u školi. Jednostavnost, poniznost, blizina i otvorenost prema drugome poziv su vjeroučiteljima da u odnosu s učenicima ne ostanu samo na prenošenju znanja, nego da vlastitim stavovima i načinom života svjedoče evanđeoske vrijednosti.
Konkretna djela ljubavi i služenja
Seminar je zaključen euharistijskim slavljem koje je predvodio ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. vlč. Šimo Maršić u koncelebraciji s preč. Zubakom, koji je uputio i prigodnu homiliju.
Osvrćući se na poslanje vjeroučitelja, preč. Zubak podsjetio je kako su oni pozvani biti poput učenika koje je Isus izabrao i poslao naviještati evanđelje, svjedočiti vjeru i živjeti ono što propovijedaju. Kao uzore takva života istaknuo je Sv. Franju Asiškog i Sv. Majku Tereziju, čiji su život i djelovanje pokazali kako se evanđelje na poseban način prenosi konkretnim djelima ljubavi i služenja.
Govoreći o granicama ljudskih mogućnosti i plodovima njihova rada, istaknuo je kako čovjek ne može sam promijeniti svijet onako kako bi želio, pa ni vlastitim snagama uvijek postići željene promjene. „Na nama je sijati, a Bog daje da plodovi rastu“, u toj se misli krije važan poticaj vjeroučiteljima da ne mjere vrijednost svojega poslanja isključivo vidljivim rezultatima, nego da ustraju u svjedočenju i onda kada plodovi njihova rada nisu odmah prepoznatljivi. „Sjeme vjere posijano u dječjim i mladenačkim srcima može proklijati i donijeti plod u vremenu koje ne možemo predvidjeti“, naznačio je preč. Marko.
Na kraju homilije pozvao je vjeroučitelje da ne zaborave jedni druge nositi u molitvi, jer su međusobna potpora, zajedništvo i molitva važni izvori snage za ustrajnost u njihovu zahtjevnom, ali dragocjenom poslanju.
Seminar je još jednom naglasio važnost cjelovita pristupa vjeroučiteljskom pozivu, u kojem se stručno usavršavanje, briga za psihološku dobrobit i duhovna izgradnja međusobno nadopunjuju. Briga za sebe nije odvojena od služenja drugima, nego pomaže vjeroučiteljima da s većom slobodom, strpljivošću i odgovornošću budu uz djecu i mlade. U konačnici, njihovo se poslanje ne ostvaruje samo poučavanjem nego i svjedočenjem vjere, pouzdanjem u Boga koji daje rast i spremnošću da se, unatoč izazovima, nastavi sijati sjeme evanđelja.
s. Suzana Benković/ J.P., KT