Sarajevo
pon, 24. studenoga 2025. 09:01
Na spomendan Sv. Cecilije, koju Crkva časti kao nebesku zaštitnicu glazbe i pjevanja, 22. studenoga, večernju euharistiju u katedrali Srca Isusova slavio je rektor katedrale preč. Marko Zubak, kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog.
Započinjući misu rektor Marko je, u ime nadbiskupa vrhbosanskog mons. Tome Vukšića, zahvalio svim članovima Katedralnog mješovitog zbora za doprinos dostojanstvu i ljepotu liturgijskih pontifikalnih slavlja, javlja kta.
Potičući sve da dostojno zahvaljuju Bogu za sve njegove darove, spomenuo je riječi Sv. Augustina da pjevanje treba biti u klicanju pojašnjavajući da ono što srce pjeva, Bog prihvaća makar bilo i nesavršeno. Podsjetio je sve okupljene da Katekizam Katoličke Crkve (broj 1157) naglašava kako je cilj bogoslužja proslava Boga i posvećenje vjernika. „Želimo se ugledati u sv. Ceciliju koja je bila hrabra ne samo u mučeništvu nego i u životu. Ona nam poručuje da nije dovoljno samo Bogu dati svoj glas dok smo na misi, nego trebamo biti i Njegovo boravište, svetohranište“, rekao je kanonik Zubak uvodeći u misno slavlje.

U propovijedi rektor Marko je kazao da ovom prigodom žele zahvaliti Bogu da imaju one koje, kao članovi zbora, pjevaju u katedrali te ustrajno i marljivo dolaze na probe i pjevanjem uljepšavaju liturgijska slavlja u katedrali. Govoreći o životu Sv. Cecilije spomenuo je da povjesničari ne mogu točno utvrditi ono što je eventualno legendarno u njezinu čudesnom, bogatom, snažnom i hrabrom življenju.
„Činjenica da je ona sahranjena u katakombama Svetog Kalista u Rimu odmah uz grobove papa i ostalih mučenika; činjenice da joj se ime nalazi u prvom kanonu Rimskog misala i da je na popisu svih martirologija; govori nam dovoljno da je bila velika i sveta žena mučenica, koja je, kažu, bila u dosluhu s nebom, s anđelima, sa svim glazbenim pomagalima. Mogla je svirati na svim ondašnjim instrumentima, ali roditelji su joj bili odredili zaručnika Valerijana te mu ona reče odmah prvoga dana svadbe, da se zavjetovala na djevičanstvo i da bi ju anđeli, koji je stalno prate i s kojima je u dosluhu, kaznili kad bi narušila svoje zavjetovano djevičanstvo. To je i njezin muž Valerijan poštovao te se on i njegov brat također dadoše krstiti, a onda i podnesoše mučeništvo još prije nje. Dakle, hrabra i velika sveta žena iz prvih kršćanskih vremena“, kazao je rektor Marko.
„Netko je rekao da nije dovoljno Bogu dati svoj glas, sve ako smo i primili taj lijepi talent, nego trebamo Boga uvijek uprisutnjivati u svom životu, nositi ga poput svete Cecilije te biti svetohranište“, rekao je prečasni Zubak dodajući da, na neki način, svaki vjernik, unatoč svoje grešnosti, postaje svetohranilište kad god uđe u katedralu ili crkvu te padne na koljena, pokaje se za svoje grijehe, kad primi sveta otajstva u svoje srce. Napominjući da je čovjek vjernik nerijetko, nakon duhovnih obnova ili posta i molitve kao priprave za velike blagdane, sklon vratiti se u prvobitno stanje duše, izrazio je želju da, po primjeru i zagovoru Sv. Cecilije, krenu korak dalje i da ih njezin primjer oduševi i ohrabri da slijede Krista izbliza.

Kanonik Marko se potom osvrnuo na Isusove riječi iz evanđeoskog odlomka toga dana: „Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća“ (Mt 22,34-36). Ističući da Bog sve ljude poziva u svijet gdje će biti anđelima jednaki, kazao je da ih primjer sv. Cecilije poziva da privode i druge ljude Bogu. „Nismo slučajno stavljeni u ovo vrijeme, u ovaj prostor, da budemo Božji glasnici poput svijete Cecilije i ponudimo Bogu, u skladu sa svojim mogućnostima, ono što možemo. Sigurno se danas pitamo sa psalmistom, što ''da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio''. On odgovara: ''uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje''. Evo u kalež Kristova trpljenja, u kalež njegova spasenja za sve ljude i mi danas dolijevamo svoju molitvu i molimo zagovor svete Cecilije, da nas prati danas i u sve dane našeg života, sve do vječnosti“, zaključio je rektor Zubak.

Liturgijsko pjevanje animirali su članovi Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a pridružili su im i članovi župnog katedralnog zbora na čelu sa s. Petronilom Kovačević.
Nakon euharistije rektor Zubak je, zajedno se nadbiskupijskim ekonomom preč. Vladimirom Pranjićem i kuharicama te sestrama Služavkama Malog Isusa, ugostio članove Katedralnog mješovitog zbora na večeri u prostorijama Ordinarijata.
Ž.I., KT