Započele korizmene propovijedi u katedrali Srca Isusova


Prvi propovjednik bio je dr. fra Anto Popović, profesor Svetog Pisma na Franjevačkoj teologiji.

U skladu s dugogodišnjom tradicijom, u prvi korizmeni petak, 28. veljače 2020. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu započele su korizmene propovijedi. Ove godine korizmenim propovijedima želi se vjernicima približiti apostolsko pismo u obliku motu propria Aperuit illis kojim je papa Franjo odredio da Treća nedjelja kroz godinu bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi, javlja KTA.

Prvi propovjednik bio je dr. fra Anto Popović, profesor Svetog Pisma na Franjevačkoj teologiji u sarajevskom naselju Nedžarići.

Nakon pobožnosti Križnog puta, koju je predvodio katedralni župnik preč. Mato Majić u pratnji i vjeroučenika katedralne župe i njihovih roditelja, uslijedilo je Misno slavlje koje je predvodio fra Anto uz koncelebraciju rektora katedrale i prepošta Kaptola vrhbosanskog mons. Ante Meštrovića, kanonika mons. Pave Jurišića i župnika Majića .

Sve nazočne je na početku pozdravio mons. Meštrović napominjući da je zbor kanonika Kaptola vrhbosanskog i ove godine organizirao propovjednike u korizmene petke pod večernjim Misnim slavljem dodajući da to redovito budu profesori Franjevačke teologije i Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

U prigodnoj propovijedi profesor Popović kazao je da je za temu uzeo geslo: „Božje nadahnuće Svetoga pisma“ napominjući da su misli preuzete iz spomenutog apostolskog pisma „Aperuit illis – Otvori njima“ (Lk 24,45). „Istina je kršćanske, katoličke vjere da je Sveto pismo božanski nadahnuto. Papa Franjo u svome apostolskom pismu podsjeća nas da je božansko nadahnuće Svetoga pisma posebno jasno i eksplicitno izrečeno u Drugoj poslanici Timoteju, u kojoj apostol Pavao ustvrđuje da je 'sve Pismo bogoduho, [i zato je] korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti'…

Iz božanskog nadahnuća Svetoga pisma i iz istine spasenja koju priopćuju svetopisamske knjige proizlazi važnost Svetoga pisma kao hrane za vjeru i život Crkve, odnosno za vjeru i život svakog kršćanina“, kazao je fra Anto.

„Nerastavljivu povezanost i komplementarnost dvaju stolova, stola Božje riječi i stola Kristova tijela, s kojih se hrani život Crkve i vjera kršćana, papa Franjo dojmljivo pojašnjava i predočava uz pomoć posljednjeg poglavlja Lukina evanđelja koje opisuje susret dvojice učenika s Uskrslim na njihovu putu iz Jeruzalema za Emaus... Nakon Isusove muke i smrti na križu, ova dvojica učenika napustili su Jeruzalem i vraćali su se u svoj zavičaj tužni i razočarani.

Uskrsli Isus, u liku slučajnog/anonimnog putnika, pridružio je se ovoj dvojici učenika i uvidjevši da oni nisu razumjeli smisao događaja njegove muke i smrti nazvao ih je 'bezumnima i spora srca' (24,25) i 'počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što u svim Pismima ima o njemu' (24,27; Aperuit illis, br. 6). 'Putovanje' Uskrslog Isusa s učenicima na putu za Emaus završilo je tako da je tajanstveni Suputnik prihvatio usrdnu zamolbu dvojice učenika da se ne rastaje od njih, nego da zajedno s njima blaguje u svratištu.

 I dok su bili za stolom uskrsli Isus je uzeo kruh, blagoslovio ga je, razlomio ga je i pružio im ga je. I u tom trenutku su se otvorile oči ove dvojice učenika i oni su u tajanstvenom suputniku, u njegovu razlamanju i pružanju kruha prepoznali Uskrslog Gospodina (usp. Lk 24,31; Aperuit illis, br. 8)“, kazao je profesor Popović ističući kako papa Franjo podsjeća vjernike da „ovaj prizor iz Lukina evanđelja pokazuje neraskidivu vezu između Svetoga pisma i Euharistije“.

Osvrćući se na prvo misno čitanje iz Knjige proroka Izaije, fra Anto je rekao da ih te riječi Svetoga pisma konkretno poučavaju, ne samo kakav je post u ovo korizmeno vrijeme ugodan/drag Gospodinu, „nego im daju božansku snagu da u vrijeme Korizme prakticiraju post i u širem smislu kao odricanje od svađe i prepirki, kao odricanje od grubosti, vrijeđanja i od nanošenja nepravde bližnjemu“.

„Duh Sveti nas potiče po riječima proroka Izaije da u ovom korizmenom vremenu postanemo također svjesni potreba naših bližnjih, posebno onih koji se bore s bolešću ili starošću, i onih koji se suočavaju sa siromaštvom ili samoćom. Ako se otvorimo djelovanju Duha Svetoga – dok slušamo riječi Svetoga pisma – i ako uistinu u molitvi tražimo prosvjetljenje da razaberemo volju Božju, ako u molitvi tražimo ohrabrenje da prihvatimo volju Božju, ako u molitvi tražimo osnaženje da vršimo volju Božju, tada će nas Duh Božji, Duh Sveti zacijelo osposobiti i nadahnuti da na konkretan i kreativan, na dosjetljiv i nenametljiv način unosimo zrake kršćanske radosti u živote naših bližnjih tijekom ovog korizmenog vremena i da tako činimo djela milosrđa ugodna Bogu“, rekao je fra Anto.

KT