Drugi dan simpozija u organizaciji KBF-a Univerziteta u Sarajevu i suorganizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči – Univerzitet u I. Sarajevu moderirao profesor dogmatske teologije na KBF-u i vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa dr. vlč. Ljubo Zadrić.

Pozdravivši nazočne vlč. Zadrić je istaknuo kako se nastavak međunarodnog simpozija sastoji iz ukupno pet predavanja te u nastavku predstavio teme i izlagače.

Prvi blok činila su tri predavanja

Prvo je predavanje pod naslovom Nicejski koncil i pojam homoousios: početak podjela i model jedinstva među kršćanima imao profesor patrologije na KBF-u u Sarajevu dr. vlč. Josip Knežević.

U svom se radu prof. Knežević bavio nicejskim pojmom homoousios koji je i prije Nicejskog koncila imao različita značenja zbog kojih je prvotno bio osuđen kao takav da bi svoje mjesto pronašao i u simbolima vjere na Nicejskom (325.) i Carigradskom koncilu (381.). Kroz pet točaka predstavljen je razvoj pojma homoousios od uzroka podjela do modela jedinstva.

Najprije su istaknuta prednicejska trinitarna teologiju s terinološkim problemima koji će izaći na vidjelo na Nicejskom koncilu kroz različite struje kojima su kršćanski autori tog razdoblja pripadali. Potom su objašnjenje podjele kršćanskih autora uzrokovane prihvaćanjem ili odbacivanjem toga pojma. Na kraju je predstavio afirmaciju nicejskog pojma homoousios kroz nauk Atanazija i otaca Kapadočana kao model jedinstva koje je došlo na Carigradskom koncilu (381.).

Uslijedilo je izlaganje asistenta na Katedri za patristiku Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, inače doktoranda Bogoslovskog fakulteta Aristotelovog univerziteta u Solunu, Mihajla Orovića pod naslovom Sabornost i primat iz pravoslavne perspektive: Nikejski sabor kao model za ekumensku saradnju.

Predavač je na osnovu fragmentarnih povijesnih opisa Prvog sabora u Niceji pokušao rekonstruirati ključne događaje, teme i procese odlučivanja, koristeći primarne izvore kao što su djela Euzebija Cezarejskog (Život Konstantina i crkvena povijest) i Atanasija Velikog, (O odlukama Nicejskog sabora i drugi spisi) te druge relevantne patrističke i suvremene izvore. Cilj je te rekonstrukcije bio osvijetliti kako se princip sabornosti (συνοδικότης) manifestirao u Niceji. Rad je pružio bogoslovsku evaluaciju ovih elemenata iz pravoslavne perspektive, naglašavajući ulogu carskog pokroviteljstva, ulogu episkopa, pitanje predsjedavanja, sudjelovanje arijanomislećih biskupa i druge teme. Konačno, istraživanje je na kraju dalo ocjenu relevantnosti Nicejskog sabora kao modela za suvremenu ekumensku saradnju.

Protojerej-stavrofor dr. Nenad Tupeša, profesor na Bogosloviji Sv. Petra nazočnima je protumačio temu Liturgijsko življenje pashalne tajne.

Dr. Tupeša je u izlaganju govorio o euharistiji u iskustvu Crkve koja predstavlja neprekinutu Pashu, ili Vazmeno otajstvo, koja se sakramentalnim bogoslužjem, zapravo misnom žrtvom ne ponavlja, već se uvijek iznova događa i proživljava. Imajući u vidu ovu temeljnu istinu autor je istaknuo kako su Crkveni Oci stavili vazmeno otajstvo u samo središte cjelokupnoga crkvenog življenja. Budući da je euharistija Crkve temeljno načelo participiranja u Božanskom životu, izlagač je naglasio kako ona podrazumijeva jedinstvo u vjeri i jedinstvo u slavljenju najsvetije Kristove Pashe. Posvijestio je kako je ovo jedinstvo u punini omogućio Prvi opći sabor u Niceji 325. Autor je u izlaganju ukazao na činjenicu da je svjedočenje prave vjere najsvetijih Crkava na Istoku i Zapadu temeljno polazište koje je omogućilo utvrđivanje datuma Pashe (Uskrsa) kako bi Crkvu spasio od nefunkcionalnog liturgijskog stanja. Zaključno je podcrtao kako jedinstveno slavljenje Vazama kao liturgijskog događaja ovisi prije svega o vjeri, pa tek onda o nadnevku.

Završna izlaganja

Nakon kratke diskusije i mogućnosti postavljanja pitanja predavačima te akademske pauze uslijedila su još dva predavanja: Trajno značenje Nicejskog sabora za kerygmu i za teologiju dr. Edvarda Punde s KBF-a u Splitu i Kanoni Nicejskog sabora: njihov značaj na kasnije zakonodavstvo Latinske Crkve dr. Zdenka Ilića, sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Dr. Punda je naglasio kako Nicejski sabor, iako prvi kao kronološka odrednica, zbog svog trojstvenog i kristološkog nauka, prvi i u smislu trajne referentne točke čitava kršćanskog nauka ali i vjerničke egzistencije.

Nicejski Credo svjedoči da Bog nije ideja, filozofski pojam; nije ni jednostavno Bog u svojoj božanskoj naravi, nego je Otac čije je očinstvo temeljni i prvi vid kršćanske vjere. U Isusu Kristu, koji je homooúsios Ocu i upravo zbog toga jer je homooúsios Ocu i po kojem je sve stvoreno, kao Jedinorođenom Sinu sam Bog dolazi spasiti čovjeka.

Osim toga u radu je istaknuta važnost Niceje za kršćansku antropologiju i humanizam onkraj redukcionizama koji u Logosu vide samo Boga koji je ljudsku narav uzeo ali ne i novost u koju ju je uzdigao.

Posljednje predavanje dr. Ilića fokusiralo se na dio Nicejskog sabora koji je najpoznatiji po osudi arijanizma i njegovih dvadeset disciplinarnih kanona imalo je trajan utjecaj na razvoj kanonskog prava. Ilićevo izlaganje prikazuje kako su ti kanoni – osobito oni koji se tiču kleričke discipline, hijerarhijske strukture i sinodalnog upravljanja – postali temeljni stupovi pravnog ustroja Latinske Crkve. Kroz pregled ključnih normi i njihove daljnje primjene, izlaganje rasvjetljava na koji su način kanoni Nicejskog sabora oblikovali pravni identitet Crkve – sve do suvremenog Zakonika kanonskog prava.

Simpozij je završio plenarnom diskusijom, a očekuje se kako će proširena izlaganja, kao i oni dijelovi predavanja koji nisu izrečeni zbog vremenskog ograničenja trajanja predavanja, biti objavljena u akademskim časopisima na uvid široj čitalačkoj publici.

Podsjećamo, na početku održavanja međunarodnog simpozija u srijedu, 5. studenoga vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički i metropolit dabrobosanski Hrizostom potpisali su Zajedničku izjavu u povodu 1700. godišnjice Nicejskoga sabora.

Ž.I., KT