Uz sudjelovanje predsjednika, nacionalnih i nad/biskupijskih ravnatelja i djelatnika Caritasa iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, misnom su slavlju u župnoj crkvi Svih Svetih nazočili brojni vjernici ove i drugih župa.

Uoči euharistije, nazočne je pozdravio ravnatelj Caritasa hercegovačkih biskupija don Željko Majić, zahvalivši pritom Crkvi u Hrvatskoj i državi Hrvatskoj na duhovnoj pratnji i materijalnoj pomoći koju nesebično pružaju.

Osnažiti zajedništvo

Uvodeći u misno slavlje, pozdravljajući okupljeni vjernički puk i braću svećenike, biskup Palić istaknuo je kako je ova župa prošle godine obilježila 1 000 godina od prvoga spomena te na osobit način zahvalio biskupu Radošu i svoj braći svećenicima iz Hrvatske na potpori i pažnji koju godinama pružaju. Također, biskup domaćin zahvalio je, kroz osobe ravnatelja mons. Tome Kneževića i fra Tomislava Glavnika, djelatnicima Caritasa BiH i Caritasa Hrvatske. Uz to, naročito je pozdravio domaćeg sina mons. Ivana Štironju, nedavno imenovanog  biskupa porečkog i pulskog. Nakon što je Evanđelje navijestio fra Tomislav, na početku svoje propovijedi, biskup Radoš kazao je kako smo se danas okupili sa željom da pokažemo svoje zajedništvo, zajedništvo Crkve i naroda u Hrvatskoj s Crkvom i narodom ovdje u Bosni i Hercegovini.

 „I ne samo da želimo pokazati, nego želimo osnažiti naše zajedništvo. Danas zajedno želimo poći  na isti zdenac, zdenac života. Vjerujem da je pred nama svježi vrč vode koja je potekla s izvora evanđelista Ivana. Dubok je to zdenac u koji je zagrabio taj evanđelist Božje ljubavi i želi nas napojiti. Želi nas još više približiti zdencu gdje se odvija razgovor o životu. Želimo da se taj razgovor s Jakovljeva zdenca produži u nama i neka donese svježinu, radosti života, ljubavi koja dolazi od Boga. Želimo poći za Isusom, čuti njegove riječi, biti sugovornik njegove Radosne vijesti“, potaknuo je propovjednik naglašavajući kako je učenik onaj koji ide za učiteljem te nastavio:

Navigacija srca

„Danas nas učitelj vodi preko Samarije. Na početku ovoga izvješća stoji: Isus je mora proći kroz Samariju. Vraća se putem prema Galileji. Mogao je izabrati bolji put. Bolji put ljudski gledano. Uz dolinu rijeke Jordan, tamo je uvijek svježe, ima svježega zraka. Tamo je i svježina i čistoća koje njegovi sunarodnjaci dišu, ne žele se onečistiti s krajem koji je definiran kao kraj heretika i odmetnika“, tumači biskup, napominjući kako Isus ima jednu drugu navigaciju, navigaciju srca koja ga vodi preko Samarije.

„Tamo ga čekaju oni koji su potrebni Boga, njegove riječi; Oni bolesni koji trebaju liječnika. 'Nisam došao', kaže, 'zbog zdravih, nego zbog bolesnih'. Ne trebaju oni koji su pravovjerni Božje riječi, nego oni koji nemaju snagu ljepote i čistoće Božje riječi. Zbog izgubljenih je došao. Zato je Samarija njegovo mjesto kojim mora proći“, pojasnio je propovjednik, kazavši kako je Isusa tim putom tjera snaga Očeve ljubavi. U nastavku je biskup zapitao je li ovo prva poruka u Tjedni solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini?

Isus ide mimo granica

„Prva poruka za svakoga od nas: Krist ide tim putom, ide mimo granica. Ide tamo gdje su ljudi u potrebi i tamo vodi svoje učenike. Ako učenik ide za učiteljem, ako ga nosi ista snaga, ako ga navigira, vodi ljubav Božja, onda mora doći do onih koji su izvan, do onih koji su u krevetima, onih koji su gladni, do onih koji su na rubu društva i Crkve. Oni su uvijek, kaže Isus u središtu njegova srca, njegova interesa, a onda i u središtu srca Crkve, srca učenika, srca svih nas“, odgovara propovjednik te se pita: Zašto caritas?

„Zato što stalno podsjeća na tu ljubav Kristovu. Krist nas podsjeća i poziva da u svoje središte stavimo njegov izvor, izvor ljubavi koji nas vodi. Caritas će i danas moći ispričati ovdje da dolazi do bolesnika koji su u krevetu, do ljudi koji su sami, potpuno sami, do ljudi kojima je izbrisano dostojanstvo , do ljudi koji su na rubu u svakom smislu i koji kažu: 'Gospodine, nemam nikoga!'“, upozorava biskup Radoš, naglašavajući kako u središtu kršćanskoga poslanja nisu oni koji su tu, nego oni koji su daleko.

Vraćajući se na zdenac kao jedno simbolično, vrijedno mjesto, propovjednik nas uči kako je zdenac bio referentno mjesto za one koji idu kroz sušni kraj, karavane koje prolaze kroz pustinju. „Ako naiđu na zdenac, mogu napiti sebe, svoju stoku i ići dalje. Ali, ako promaše zdenac – nema puta do cilja, nema snage. Zdenac je mjesto i život, oko njega nastaju i naselja i gradovi... Zdenac u Svetom pismu je i mjesto posebnih ljubavi“, kazao je te podsjetio je pritom na ljubav Izaka i Rebeke i Jakova i Rahele, najljepših ljubavnih priča u Svetom pismu.

Uz to, mons. Radoš naglasio je kako je Sveto pismo zdenac iz kojega piju ljudi. „Tko god pije iz toga zdenca osjeća snagu Božje ljubavi. Očeve ljubavi. On je tu kao Riječ Božja. On je tu i kaže: 'Ja sam žedan'. I žena dolazi do njega i on joj priopćuje i da je sam žedan. 'Žedan sam ljubavi čovjeka, žedan sam prihvaćanja čovjeka'. Da bi mogla žena zaviriti i zahvatiti u taj zdenac najprije se mora otvoriti, dati ono što ima. Žedan je ljubavi koja dolazi od čovjeka“, dodao je te podsjetio kako je žeđ najjači instinkt kod čovjeka, ona je uvijek borba za život.

Remek djelo dijaloga

Kada ne bismo imali, dometnuo je, osjećaj za žeđ ne bismo mogli ni preživjeti. „Onaj tko pije tko se napije, želi produžiti život, želi ga sačuvati – želi živjeti, želi preživjeti! Ma, Isus upravo to govori kada govori da ona mora zahvatiti u ovaj zdenac da bi mogla živjeti“, potaknuo je propovjednik, zaključivši kako je dijalog između Isusa i žene remek djelo dijaloga, komunikacije.

„Pravi terapeut koji zna, polako će ulaziti u život ove žene. Skidat će masku po masku, i kad stavi šminku na sebe, on će skinuti tu šminku da otkrije pravo lice. Da otvori svaki prostor njezina bića. Ulazi kao liječnik koji želi dotaknuti svaku ranu, a on kada dotakne ranu, rana biva iscjeljenja“, kazao je propovjednik, dodavši kako svi imamo svoja ograničenja, svi imamo maske koje stavljamo, a imamo i zidove koje podižemo prema Bogu.

„Ova žena ne treba se braniti od Isusa, jer On je najsnažnija, jedina prava obrana koju ima“, zaključuje biskup Radoš, poručivši i kako s današnjem euharistije želimo ponijeti Kristovu vodu.

Na kraju misnog slavlja, koje je animirao Župni zbor župe Aladinići, župnik domaćin don Marin Krešić zahvalio je svim gostima, a napose onima koji pokazuju ljubav i solidarnost potrebitima.

Godišnju akciju Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH, ove godine upriličenu pod motom Piti sa zdenca života (Iv 4) priprema i provodi Hrvatski Caritas od 2007., temeljem dogovora Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Cilj akcije je duhovno povezivanje Hrvata te pomoći najpotrebnijima i najugroženijima kroz projekte svih caritasa u Bosni i Hercegovini: Caritasa BiH, Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan te Caritasa biskupije Banja Luka.

J.Vr.,KT