Središnje euharistijsko slavlje predvodio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu vlč. dr. sc. Drago Župarić, rodom iz župe Vidovice, uz koncelebraciju oko 25 svećenika.

Pozdrav predvoditelju misnog slavlja i okupljenim svećenicima iz župa Šamačkog dekanata, u koji spada i župa Vidovice, kao i misnicima rodom iz ove i drugih župa te redovnicama i svim domaćim župljanima i svim drugim vjernicima uputio je župnik vlč. Josip Senjak. Spomenuo je i da će početkom srpnja završiti svoju župničku službu u župi Vidovice te preuzeti drugu službu koja mu bude povjerena.

Profesor Župarić je na početku ukratko podsjetio na život Sv. Vida, mučenika, s početka IV. stoljeća, u doba cara Dioklecijana, za vrijeme kojega su izvršeni veliki progoni kršćana diljem Rimskog Carstava. U svjetlu svetopisamskih čitanja naglasio je da je mučeništvo poziv svakog kršćanina, te podsjetio na riječi Svetog Petra: „Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva“ (1Pt 4,12-14).

„Apostolove riječi ističu da je mučeništvo za kršćanina normalno stanje i da je patnja s Kristom i za Krista izvor radosti i blaženstva“, kazao je vlč. Župarić te se osvrnuo na mučeništvo kroz povijest Crkve u kojoj je isprva naglasak stavljen na svjedočenje: kršćani su mučenici jer, Kristovi svjedoci, ispovijedaju svoju vjeru u njega i zbog toga su progonjeni i ubijeni. „Od sredine II. stoljeća veća se važnost daje nasilnoj smrti onih koji svjedoče o svojoj vjeri: mučenik je onaj koji umire za vjeru, a u pozadini je uvijek isto uvjerenje: ne može se živjeti bez Krista. Čovjek se može odreći svega, ali ne i Krista. S Konstantinovim mirom 313. više se razvija kult mučenika, koji su se prije štovali vrlo oprezno.

Dva su temeljna izraza ovog kulta, uvedena počevši od IV. stoljeća: briga o grobnicama mučenika, na kojima su izgrađene velike bazilike, te proslava mučeničkog blagdana na obljetnicu dana njegove smrti, odnosno njegova 'rođenja za nebo'. Kasnije, s krajem progona, monaštvo i drugi oblici svetosti shvaćaju se kao načini za mučeništvo. Monaštvo se doživljava kao novi način potpunog prianjanja za Krista. Ipak, mučeništvo krvi ostaje", kazao je vlč. Drago i podsjetio kako od kraja srednjeg vijeka do danas, većina mučenika štovanih u Crkvi pripada povijesti misija te spomenuo tri oblika mučeništva.

„U konačnici se može reći da mučenik jest i ostat će svetac par excellence u Crkvi. U tom smislu razvila se ideja, prema kojoj se može govoriti o tri oblika mučeništva: crvenom mučeništvu, u pravom smislu, koje karakterizira prolijevanje krvi; bijelo mučeništvo onih koji svoj život posvećuju Bogu u askezi i djevičanstvu; zeleno mučeništvo, oni koji vrše pokornička djela ili misionare kako bi se evanđelje odnijelo u druge krajeve”, kazao je propovjednik, dometnuvši kako u naše vrijeme mučeništvo poprima vrlo poseban oblik. “Prije svega, poprima društvenu vrijednost: kršćanin je zapravo pozvan ići protiv plime, suprotstaviti se tipično modernom mentalitetu koji naglašava krhkost osobe i društva, smatrajući ih potpuno neodoljivima, stvarajući tako alibi za život u prosječnosti, pri navikavanju na uobičajeni način osjećaja, u zadovoljenju svake želje.

Drugi oblik mučeništva karakterizira uvjerenje da se ni na jednom polju ne može pozivati na istinu i da se društveni život temelji na tekućim vrijednostima. Propadanje svih metafizičkih temelja sužava život, zakon i cijelo društvo individualnoj odluci. Izbor pojedinca predstavlja jedini i isključivi oblik istine”, kazao je te naglasio kako mučeništvo ima etičke i praktične implikacije; zapravo je pitanje veslanja protiv praktičnog relativizma koji stvara životni stil u kojem se čovjek "stavlja u središte, a na kraju daje apsolutni prioritet svojim potencijalnim interesima, a sve mu ostalo postaje relativn" (Laudato si' 122)". 

Tijekom svete mise pjevao je župni zbor.

Nakon misno ga slavlja, kako piše KTA, župnik Senjak ugostio je ručkom svećenike i umirovnljenog kotorskog biskupa mons. Iliju Janjića, rodom iz župe Vidovice. Pridružile su se sestre Klanjateljice Krvi Kristove koje djeluju u ovoj župi.

J.Vr.,KT