Želimo ukazati da je takva rasprava pravno i logički promašena te prvenstveno usmjerena na političku diskvalifikaciju svih onih „pro-life“ javnih osoba koje su se dale uloviti u zamku površnih pitanja koja zahtijevaju da/ne odgovore temeljene na pogrešnim pretpostavkama tzv. zakonske zabrane pobačaja.

Naime, dovoljan je letimični pregled Kaznenog zakona da se shvati da taj zakon nikome ne zabranjuje da počini neko kazneno djelo! Da, upravo tako – sve je dopušteno, pa čak i ubiti drugog već rođenog čovjeka. To je u skladu sa slobodnom voljom koja je dana svakom čovjeku. No, Kazneni zakon neprihvatljivo ponašanje koje nanosi štetu drugoj osobi ili njezinoj imovini, kvalificira kao određeno kazneno djelo i propisuje kaznenopravnu sankciju za počinitelja, pomagača ili poticatelja kako bi njega i cjelokupnu javnost odvratio od činjenja takvog neprihvatljivog ponašanja.

Stoga je jasno da niti pobačaj sam po sebi ne može niti će ikada biti zabranjen bilo Kaznenim ili drugim zakonom. Moguće je samo pokušati smanjiti stopu pobačaja propisivanjem primjerenih kaznenopravnih sankcija za počinitelja, pomagača ili poticatelja na izvršenje pobačaja. U SAD-u su pojedine države (primjerice Ohio, Georgia, Louisiana, Missouri) to pitanje već riješile na način da su propisale kazne za liječnike koji izvršavaju pobačaj nakon što je djetetu moguće detektirati otkucaje srca (tzv. heart beat law; suvremeni medicinski uređaji mogu otkriti otkucaje srca djeteta već 18. dan po začeću). Dakle, ne kažnjava se majka već liječnik jer je zakonodavac očito zaključio da je i majka često sama žrtva pritisaka okoline i da je već sami pobačaj vlastitog djeteta dovoljna kazna. S druge strane, liječnik bi zbog svojeg obrazovanja i dostupnosti medicinskih metoda poput ultrazvuka, trebao biti itekako svjestan da prekida život drugog ljudskog bića, i zbog toga snosi veću odgovornost.

Članak 21. Ustava Republike Hrvatske propisuje da „svako ljudsko biće ima pravo na život“. Svako ljudsko biće podrazumijeva i nerođeno ljudsko biće tj. nerođeno dijete i to neovisno u kojim okolnostima je dijete začeto te je li dijete željeno, neželjeno, zdravo, bolesno ili s određenim tjelesnim nedostatkom. Slijedom toga, svakome je jasno (osim većini sudaca Ustavnog suda) da je tzv. zakon o pobačaju protuustavan jer pod izlikom prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (puni naziv tog zakona je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“) dopušta prekid života nerođenog djeteta starosti do 10 tjedana bez ikakvog opravdanog razloga.

Pobornici tzv. prava na pobačaj tvrde da žena ima pravo odlučivati o svom tijelu pa da zato mora imati pravo na pobačaj. To je potpuno promašen argument. Znanstvena je činjenica da začeto dijete nije dio ženinog tijela - dijete se doduše privremeno nalazi u tijelu svoje majke ali nije dio njezinog tijela jer ima vlastiti genetski kod, vlastite organe a često i različitu krvnu grupu od svoje majke. Možemo to probati usporediti s banalnim primjerom putnika u avionu. Iako se putnici nalaze u avionu, oni nisu sastavni dio aviona već zaseban entitet, neka vrsta tereta koji se privremeno nalazi u avionu iz određenog razloga i bez kojeg avion može normalno funkcionirati. S druge strane, svaki dio ljudskog tijela postoji od samog početka tj. tijelo se s njim rađa i ima svoju ulogu u ukupnom funkcioniranju tijela, dok se niti jedna žena ne rađa s djetetom već samo s organima koji joj omogućuju da jednog dana to dijete rodi ukoliko dođe do njegovog začeća.

Nadalje, ako žena ima pravo slobodno odlučivati o pobačaju jer je dijete dio njezinog tijela, to bi onda značilo da bi žena trebala imati pravo odlučivati i o pobačaju nerođenog djeteta starijeg od 10 tjedana odnosno sve do rođenja!? Naime, po toj logici je i nerođeno dijete staro 7, 8 ili 9 mjeseci također dio majčinog tijela te je majka ta koja bi trebala slobodno moći odlučiti što će učiniti s tim „dijelom svojeg tijela“ neovisno o njegovoj starosti.

„Napredniji“ zagovornici pobačaja, zasada samo u SAD-u, već pričaju o tome da bi žene trebale imati pravo na tzv. postnatalni pobačaj ili pobačaj već rođenog djeteta starosti do 3 mjeseca nakon porođaja!! Njihov argument je da dijete te dobi ničeg nije svjesno, da je potpuno ovisno o svojoj majci te da zato majčino pravo na izbor nadjačava pravo na život tog djeteta. Strašno, zar ne?!

Kod nas „borci za pravo na izbor“ (čitaj „pravo na pobačaj“) još nisu otišli tako daleko ali su na tom putu. Naime, prijedlog novog zakona o pobačaju koji je ove godine u javnu raspravu uputio SDP, predviđa mogućnost pobačaja sve do poroda ukoliko dijete predstavlja neposrednu opasnost za život ili zdravlje žene ili je pobačaj već započet neovisno o uvjetima i razlozima propisanima zakonom. Ovo u praksi znači da žena može tvrditi da bi rođenje djeteta neposredno ugrozilo njezino mentalno, emocionalno ili čak financijsko zdravlje te da ona psihički ne može podnijeti da rodi odnosno da bi rođenje djeteta ugrozilo njezinu financijsku situaciju jer ne bi mogla prehraniti obitelj. Dodatnu opasnost predstavlja mogućnost pobačaja neovisno o uvjetima predviđenima zakonom ukoliko je pobačaj već započet. To znači da se u dogovoru sa (zlonamjernim)  liječnikom može napraviti i pobačaj koji je protivan  zakonu (npr. pobačaj zdravog djeteta starog 4, 5 ili više mjeseci) ukoliko je isti započet! Dakle, umjesto da zakon obveže liječnika da u takvom slučaju pokuša spasiti dijete, on ide na štetu djeteta i izričito kaže da se nelegalan pobačaj može dovršiti ukoliko je započet!

Ovakav prijedlog zakona je na tragu onog koji je prošle godine već usvojen u saveznoj državi New York u SAD-u a koji također dopušta pobačaj sve do poroda ukoliko je ugroženo zdravlje žene. Kako je to moguće? Zato jer pojam zdravlje nije ograničen samo na fizičko zdravlje (kao što nije niti u SDP-ovom prijedlogu zakona) budući da zdravlje, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, predstavlja stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Slijedom navedenog, zdravlje danas ne obuhvaća samo fizičko zdravlje već i mentalno, emocionalno, financijsko ili socijalno stanje neke osobe.

Podsjećamo da su se svi medicinski fakulteti u Republici Hrvatskoj na zahtjev Ustavnog suda pisano očitovali da ljudski život počinje začećem.  Unatoč tome, neki i dalje vjeruju da život počinje rođenjem odnosno da ljudsko biće nema nikakva prava sve dok se ne rodi.

Takvo razmišljanje, osim što je potpuno znanstveno neutemeljeno, predstavlja jednu od najvećih moralnih zabluda suvremenog čovjeka koja za posljedicu ima više od 56 milijuna legalnih pobačaja godišnje u svijetu (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije)! Pobačaj je najčešći uzrok smrti danas te je odnio više ljudskih života nego li svi oružani sukobi u povijesti čovječanstva.

Ljudski je život, u svim njegovim fazama razvoja, najveća vrijednost koju čovjek može posjedovati i zbog toga ga kao pojedinci i društvo trebamo posebno štititi, i to od trenutka začeća pa sve do prirodne smrti.

Ž.I., KT