Biskup domaćin Zdenko Križić na početku je pozdravio sve sudionike čina blagoslova temelja budućeg samostana. „Temelj simbolizira samoga Isusa koji je za sebe rekao da je ‘zaglavni kamen’ te će kuća sagrađena na tom kamenu, tj. na vjeri u njega, ostati postojana bez obzira na sve prijetnje i opasnosti kojima može biti izložena. Isus je, bez sumnje, u ovom slikovitom govoru, mislio na živu građevinu: svoju Crkvu, svoju zajednicu ili svakog pojedinog vjernika koji svoj život izgrađuje u skladu s Isusovom riječju i primjerom njegova života. Stoga, i mi ovim blagoslovom molimo ponajprije, Isusa da u tom smislu ostane trajno zaglavni kamen ove redovničke zajednice koja će u ovom samostanu živjeti i svesrdno moliti za ovaj narod i cijelu Crkvu“, rekao je biskup Križić i pozdravljajući nuncija Linguu dodao kako ga je u kratkom vremenu koliko je u Hrvatskoj, narod i kler zavolio kao dragog prijatelja zbog njegove jednostavnosti, autentičnosti, iskrenosti i raspoloživosti u služenju Crkvi ovdje u Hrvatskoj.

Nakon nuncija, pozdravio je druge biskupe, redovnike, redovnice, predstavnike civilnih vlasti, projektanta samostana, obitelj koja je darovala zemljište i druge vjernike.

Nakon molitve i svetopisamskih čitanja nuncij Lingua održao je homiliju. Osvrnuvši se na rečenicu iz evanđeoskog teksta: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.“ (Lk 10,41-42), nuncij je rekao: „Susrećemo se često s rizikom da ne znamo razlikovati ono što je bitno od onog što je sporedno; ono što je nužno od onog što je nevažno. I mi se nalazimo u vrtlogu života s raznim opterećenjima. Moramo činiti mnoge stvari koje nas umaraju, uznemiruju: posao, studij, pastoralne obveze, pomaganje drugima, bolesnima. Roditelji imaju brige za odgoj djece, oko plaće dostatne za njihovo uzdržavanje itd. Sve je to dio života. Nisu li sve to dobre i potrebne stvari? Nije li dobro da se svemu nabrojenom intenzivno i predano posvetimo? Problem nije u stvarima koje činimo, nego u činjenici da se ‘previše brinemo i uznemirujemo’ za ono što činimo, za ono što se oko nas zbiva. Previše se brinuti i uznemiriti znači zapostaviti Boga koji od nas ne traži nemoguće, nego nam daje dovoljno vremena i potrebnu snagu da ostvarimo ono što On od nas očekuje, kako se očituje Njegova volja u našem životu. Katkada zaboravljamo da je samo jedno potrebno: Činiti ono što Bog želi od nas u sadašnjem trenutku. Treba osluškivati nutarnja nadahnuća i onda u svjetlu Duha Svetoga razlučivati što je volja Božja. Problem, dakle, leži u razlučivanju, u razlikovanju duhova. Postoji temeljna razlika između ‘mnogo’ koje je zaokupljalo Martu i ‘jednog potrebnog’ koje je izabrala Marija. ‘Mnogo’, to su naše osobne male želje i planovi, a ‘jedno potrebno’ je volja Božja. Nije li uistinu, bila dobra stvar pripremiti Isusu objed? Nije li Marta bila u pravu moleći Mariju za pomoć da bi, potom, zajedno osluškivale Isusa? Dajući za pravo Mariji, Isus želi upozoriti Martu da između svega onoga što je potrebno činiti, koliko god to bile dobre i važne stvari, postoji prioritet. A apsolutni prioritet je slušati Božju riječ. Ukoliko najprije ne osluškujemo Njegovu riječ, ne možemo razumjeti što On, zapravo, od nas želi“.

Osvrnuvši se na događaj blagoslova nuncij je rekao: „Danas polažemo kamen temeljac jednog kontemplativnog samostana, jedne zajednice koja prema ovozemaljskom rasuđivanju nema veliku budućnost. U današnjem svijetu ima toliko potreba koje traže aktivne djelatnike. Tu se očekuje i pomoć od Crkve. Djecu treba poučavati, tolike bolesnike njegovati, siromasima i beskućnicima priskočiti u pomoć. A mi gradimo kuću molitve, samostan bosonogih karmelićanki koje ne izlaze iz samostana. Isus nam daje odgovor: ‘Marija je uistinu izabrala bolji dio.’ (…) Danas ovdje blagoslivljamo kamen temeljac novog Karmela, kuće koja će biti kuća ljubavi, molitve, veliki svjetionik vjere. To će biti gorući oganja ljubavi koji se ne gasi, koji će mnogima donijeti mir duše, radost vjere i snagu za kršćanski život“, rekao je nuncij i dodao kako je prije 80 godina po nadahnuću Bl. Alojzija Stepinca nastao je prvi Karmel u Brezovici kod Zagreba, posijano je sjeme, bogato vjerom i odlučnošću M. Regine Terezije i triju njezinih suradnica.

Nakon homilije nuncij je blagoslovio gradilište. Generalni vikar mons. Marinko Miličević pročitao je Povelju o svečanosti koju su zatim, nuncij Lingua i biskup Križić položili u temelje budućeg samostana.

Potom je okupljene pozdravio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji je iznio i podatke o Karmelu Sv. Josipa u Breznici, piše ika.

Gradonačelnik Karlo Starčević pozdravio je okupljene i izrazio dobrodošlicu karmelićankama u Gospić s naglaskom: „Današnji dan čini me posebno radosnim kao nikada u mome životu. Postavljanje kamena temeljca samostanu sestara karmelićanki znak je silaska Duha Svetoga među ovaj narod… Dočekali smo vas otvorena srca i s ljubavlju!“

Župan Darko Milinović rekao je da „danas pišemo hrvatsku povijest ovdje polažući temelj ovom svetom domu… Karmelićanke daju Bogu sve što imaju. Naši branitelji dali su život na oltar domovine, dali su sve da bismo mi dobili domovinu. Uživajmo u njoj. Radujmo se svi ovom događaju sa željom da ovaj Karmel ovdje i zajednica karmelićanki bude znak Božjeg blagoslova za sve ljude koji ovdje žive“.

U zaključnoj riječi biskup Križić izrazio je želju „da ovaj Karmel bude znak Božje prisutnosti za ovo mjesto, za našu Crkvu u Lici, u Gospiću, da bude znak Božjeg blagoslova za sve ljude koji ovdje žive“.

Nakon svečanog blagoslova slavlje je završilo himnom Lijepa naša.

T.M.I., KT