Mladi od 11 do 17 godina upoznavali su se s Katoličkom vjerom, sakramentima, slušali duhovna predavanja, a čak četiri dana uspjeli su biti bez – mobitela! Bio je to tek dio “detoksikacije” koja je u početku mnogima teško pala, no vrlo brzo shvatili su da život ima smisao i bez stalnog buljenja u ekran.

Voditelj projekta Matija Ricov kaže kako su dosad odradili dva kampa na moru, a sada se na rijeci Mrežnici i u Dugoj Resi uvjerili da stoji uz bok krasnim morskim odredištima.

“Oni ovdje doživljavaju susret sa živim Bogom, a time ih i potičemo da onda u svojim župama i zajednicama pokrenu odgoj mladih. Primjetili smo da u Crkvi fali formacija mladih između sv. pričesti i krizme, bar pet godina su tu u pauzi, udalje se od crkve, a poslije krizme ih je teško i zadržati. Ako u ovoj dobi iskuse susret sa živim Bogom, imaju priliku izbjeći brojne poroke i ovisnosti u koje ne moraju upasti i izrasti u zrele kršćane”, kaže Ricov dodajući da je cilj da mladi vode mlade.

A da mladi najbolje “primaju” od mladih i onih koji su im godinama bliski, dokazuje i ovaj slučaj. Dvadesetogodišnji Timon kaže da je ono što ovi tinejdžeri sada žive on proživljavao tek prije nekoliko godina, pa su mu stoga vrlo bliski njihovi problemi.

"Teme su uvijek aktualne, život bez grijeha, zajedništvo koje je prijeko potrebno, teologija tijela, predbračna čistoća, važno je da mladi nađu svoje utočište u crkvi", poručuje.

Tri svećenika i dvije časne sestre pratnja su i budno oko odraslih, no za ovu mladež ne treba strahovati. Don Davor Klečina, župnik iz Drvara bdije nad njima, no dodaje kako smo svi svjesni da mladi nakon krizme kažu zbogom crkvi i nema ih do vjenčanja.

“Cilj je privući mlade u Crkvu, pokazati da je Crkva uvijek mlada i zanimljiva, zanimljiva po Isusu Kristu koji zove mlade, ali i preko mladih ljudi. Mi svećenici i časne sestre to ne možemo sami, zato je bitno zajedništvo, a ovi mladi ljudi koji su i animatori i voditelji, uvijek su bliži drugim mladim vjernicima i kroz ovakve kampove pomažu im da lakše “dođu” do Boga, do Isusa Krista i naći svoje mjesto u crkvi.

U krizi u kojoj se crkva nalazi u cijelom svijetu, a s njom i vjera, u svjetlu svih problema i skandala, don Davor kaže da Duh Sveti uvijek Crkvu pomlađuje i čini svježom. – Mladi tu imaju svoje mjesto”, kaže i dodaje da su mladi danas izloženi brojnim izazovima.

“Moderne ovisnosti koje mi stariji nismo imali, a to su mobiteli, moderna ovisnost, svjesni smo toga i u tijekom četiri dana ponudili mladima ‘detoksikaciju’. – Ciljano smo im to ponudili, ‘obvezali’ ih, iako je prvi dan bilo ‘ajme meni’, no uspjeli su zajedništvom i podrškom. Pokazali smo da mi nismo robovi mobitela, pokazali da smo slobodni ljudi, a mobitel nije naš gospodar kao ni internet”, kaže don Davor koji je i sam okusio digitalnu detoksikaciju.

Časna sestra Jelena Jovanović, služavka Malog Isusa iz Sarajevske provincije također je s ovim mladim tinejdžerima. Dovela je svoje mlade u Dugu Resu, a s mladima u župi i školi radi pet godina.

“Vidjela sam da sve ono što sam godinama govorila i kroz vjeronauk, na neki način, nije se primalo, dok ti mladi ne iskuse živog Boga, tj. dok Duh Sveti nije otvorio njihova srca.

Jedan od brojnih koji je stigao u Dugu Resu je i Antonio Lozančić. Ima 16 godina i dolazi iz Novog Travnika, a po prvi put je na ovakvom susretu.

“Bilo je sjajno, dočarali su nam kako je Bog zanimljiv, da želi biti u našem životu, kaže Antonio. Osjećam se kao sin Oca Nebeskog, Bog mi je centar života, promijenio mi je razmišljanje i pogled na život, na druge ljude”, kaže.

Antonio otkriva kako mlade danas muče tri stvari: blud, novac i moć. “Meni je pokazao da brine o mom životu, da je tu”, svjedoči Antonio.

U ovaj duhovni kamp stigla je i 15-godišnja Iris Kunštek iz župe Gromiljak blizu Kiseljaka. Njen odlazak u kamp plod je dosadašnjih doticaja s Molitvenom zajednicom Nanovo rođeni.

-Kad su nas posjetili u župi, otvorili su svima oči i kad sam saznala za kamp, odmah sam odlučila. Jedva čekam da se vratim u svoju župu, brojne sam milosti primila, da širim ovo što sam primila dalje i da urodi plodovima.

Priznaje Iris da ima mladih koji od i iz crkve odlaze nakon krizme.

“Spoznala sam važnost svete mise i Boga u mom životu, trudim se živjeti najbolje što mogu uz Njega”, poručuje.

Iz Hercegovine je stigao Domagoj Šaravanja, 15-godišnjak iz Međugorja. Ako bi netko po “defaultu” trebao biti u vjeri, onda su to upravo mladi iz Međugorja, poznatog svetišta diljem svijeta. Domagoj dolazi iz obitelji u kojoj se oduvijek moli, dodir s Crkvom nakon krizme ne gubi jer je “red” ići na misu i moliti s obitelji. No, zna one koji su odustali i počeli se loše ponašati.

Molitva i Bog na prvom mjestu, ali, otkriva Domagoj, i on je imao problem s odvikvanjem od mobitela.  “A joj, pitali smo se kako ćemo, sad vidim da u životu ima više od mobitela. Govorili su nam roditelji da ne budemo toliko na mobitelu, ali, eto..”, kaže kroz smijeh.

Iz Duge Rese gdje su svakodnevno slavili misu, imali predavanja, a u slobodno vrijeme se družili i kupali, ovi mladi odlaze bogatiji duhovnim iskustvima i puni milosti. Po svojim župama u Bosni i Hercegovini širit će, piše Radio Mrežnica, dalje ono što su iskusili i doživjeli, a koliko je Bogu sve moguće dovoljan je i dokaz što su po prvi puta na ovakvom kampu “spojili” se Bosanci i Hercegovci.

Na to se i sami smiju i poručuju: – Bog nas sve spaja.

J.Vr.,KT