pet, 20. travnja 2018. 09:32
Na konferenciji zvanoj „Kako do bolje poslovne klime“, koja je održana 18. travnja u Zagrebu, predstavnici tvrtki i Hrvatske gospodarske komore (HGK) iznijeli su niz problema s kojima se susreću poslodavci.
Iako hrvatske tvrtke bilježe rast u proizvodnji i razvoju, hrvatski poslodavci u posljednje vrijeme suočeni su s niz uobičajenih problema, ali i nekim novim.
Kao „uobičajene“ probleme, tvrtke su putem ankete istaknule pravnu nesigurnost, velike poreze koji drastično smanjuju neto plaće i administrativne troškove poslovanja.
Međutim, sve veći problem je i masovno iseljavanje radne snage i već „tradicionalni“ nesrazmjer obrazovanja i tržišta rada te tragična porezna politika hrvatskog sustava.
Predstavnici pojedinih tvrtki posebno su ukazali na činjenicu kako je gotovo nemoguće pronaći radnike, čak i pored nešto većih plaća koje se nude upravo radi stimuliranja ostanka u zemlji.
Goran Grotić, predsjednik uprave tvrtke ACG Lukaps iz Ludbrega pritom je naveo kako će „Varaždinska županija u naredne tri godine trebati 600 novih radnika. Gdje ih pronaći? Mi ozbiljno razmišljamo da uvezemo radnu snagu iz Indije.“
Svoj primjer istaknuo je i Luka Abrus, direktor tvrtke Pet minuta koja posluje u Zagrebu i New Yorku. Pritom je ukazao na apsurd hrvatske porezne politike zahvaljujući kojoj „radnik s neto plaćom od 12-16 000 kuna, godišnje u Hrvatskoj košta oko 60 000 dolara, što je mnogo manje nego onaj u New Yorku, gdje su IT stručnjaci plaćeni 80-100 tisuća dolara. No, neto primanja se jako razlikuju.“
Kako javlja tribun.hr Hrvatska u sektorima poput građevine, brodogradnje i turizma već naveliko uvozi radnike uglavnom iz okolnih zemalja. Samo na području građevine trenutno nedostaje oko 7200 radnika, dok se u turizmu ta brojka kreće oko 4500.
Očito je kako se i Hrvatska priključila spisku zapadnih zemalja kojima nedostaje radna snaga. Uz poslovično katastrofalno iseljavanje te nemogućnost pronalaska novih uposlenika čini se da je uvoz radne snage budućnost koja očekuje Hrvatsku, a vjerojatno i BiH. Što će se iz toga izroditi ostaje da se vidi. Jedno je jasno, iseljavanja Hrvata je uvijek bilo, međutim u obiteljima se rađalo dovoljno djeca da to kompenzira.
KT