Dolaskom u Tomislavgrad, pozdravio ih je fra Hrvoje Miletić i govorio im o pripremama za proslavu njihova zaštitnika Sv. Nikole Tavelića, kao i za proslavu stote godine od postavljanja kamena temeljca za izgradnju crkve. Vjeroučitelji su zatim posjetili franjevački samostan Sv. Ćirila i Metoda i razgledali zbirku koja sadrži predmete prikupljene prilikom misionarskog rada franjevaca iz Tomislavgrada u Kongu gdje su prisutni više od 40 godina. Predmeti predstavljaju pojedine elemente vjerovanja, običaja i života domorodaca. Te je predmete narod često poklanjao misionarima kao znak i simbol obraćenja. U muzeju su razgledali i zbirke gospodarstva i domaćinstva, etnografsku i sakralnu zbirku.

Nakon obilaska muzeja posjetili su župnu crkvu i divili se veličanstvenom djelu Vlahe Bukovca Isus – prijatelj malenih.

Nakon Tomislavgrada, vjeroučitelji su posjetili Ramu gdje su misu slavili u kapelici Sv. Petra, koju je predvodio don Ivan Zovko, vjeroučitelj i župnik Župe Prečistoga Srca Marijina u Splitu.

U svojoj propovijedi don Ivan je pozvao vjeroučitelje da uvijek budu otvoreni Duhu Svetom, koji, kako nam svjedoči povijest, uvijek čini novo. “Ako ga ne prepoznamo u opasnosti smo da sami budemo poput starih mješina. Novi Duh potreban je u ne samo u našim životima, već i u našim školama, župama i sredinama u kojima se krećemo. Strpljivost nam uvijek treba u radu s našim učenicima i kolegama u zbornicama. Bog nas želi sretne, a naša je dužnost tu sreću dijeliti onima kojima smo poslani”, poručio je don Ivan.

Uslijedio je zajednički ručak u prostorijama samostana gdje je vjeroučitelj pozdravio domaćin fra Andrija Jozić, koji ih je kratko upoznao s poviješću i značenjem samog poluotoka na kojem je samostan smješten.

Nakon ručka i kratkog predaha u hladovini, fra Julijan Mađar protumačio je bremenitu povijest toga kraja. Upadom osmanlijskih snaga 1687. samostan je razrušen i zapaljen, a fratri bježe u Sinj noseći sa sobom sliku Gospe Ramske ili Majke Milosti.

Četničke su snage ušle u samostan 1942. i na samom ulazu ubili gvardijana i vikara čiji zemni ostatci nikada nisu pronađeni. Sve je bilo zapaljeno i uništeno, mnogi su mučeni i prognani. U dvorištu samostana nalazi se Ramski križ, djelo Mile Blaževića kao spomen na sve ubijene iz 1942.  

Druga ovdašnja skulptura djelo je Kuzme Kovačića, prikaz Dive Grabovčeve, mučenice i svjedokinje vjere, na koju je i danas itekako živ spomen, naročito prve nedjelje nakon svetkovine Sv. Petra i Pavla kad vjernici hodočaste na njezin grob i mole za hrabro i autentično svjedočanstvo vjere.

Nedaleko se nalazi još jedno djelo Kuzme Kovačića Posljednja večera. Također, tu je i djelo Mile Blaževića Ramska majka, simbol i spomen na sve one majke koje su bile primorane 1942. slati djecu u nepoznato kako bi ih spasile od sigurne smrti. Od mnoštva djece, čak 701 poslano je nadbiskupu Alojziju Stepincu i tako spašeno.

Župna crkva je iz vremena Austro-Ugarske i posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a kroz povijest više puta paljena i rušena.

Za kraj su vjeroučitelji posjetili Muzej franjevačkog samostana Rama – Šćit koji je kroz povijest imao razne uloge, od sjedišta župe i samostanske škole, do komunističke kaznionice, sjedišta milicije i mjesnog ureda, da bi nakon potopa i urušavanja bio obnovljen i rekonstruiran. Kroz postav su imali prilike vidjeti tradicionalne nošnje, alate za rad i pribor za svakodnevan život, kao i prikaze tradicionalnih biljaka i životinja ovoga kraja.

Na povratku su vjeroučitelji molili krunicu i jačali zajedništvo pjesmom, donosi Facebook stranica Splitsko-makarske nadbiskupije.

J.Vr.,KT